Primili ste poziv javnog bilježnika na kojem piše ostavinska rasprava i ostali ste potpuno zbunjeni jer ste mislili da je za provođenje ostavinskog postupka nadležan sud?
Postavljate si pitanje hoće li se održati jedno ili više ročišta. Ili pak ste očekivali poziv na ostavinsku raspravu, ali isti niste primili i nije Vam jasno zašto. Koje je sve radnje potrebno izvršiti prije ostavinske rasprave i tko ih je dužan izvršiti? Za sva navedena i brojna druga pitanja odgovore možete pronaći u ovome stručnom članku.
Ostavinska rasprava – pripremne radnje i tko ih poduzima?
Prva radnja kad neka osoba umre ili bude proglašena umrlom, jest radnja matičara nadležnog za upis činjenice smrti u maticu umrlih. On će sastavit smrtovnicu i dostaviti je sudu, ili je predati osobi na čiji ju je zahtjev sastavio.
Smrtovnica se sastavlja na temelju podataka iz matice umrlih, podataka dobivenih od srodnika umrlog, od osoba s kojima je umrli živio te od drugih osoba koje ih mogu pružiti, pa se nerijetko događa da je ostavinskom sudu predana nepotpuna smrtovnica ili samo izvadak iz matice umrlih, zbog čega će onda sud na zapisnik u ostavinskoj raspravi utvrditi sve podatke koje treba sadržavati smrtovnica.
Važno je napomenuti da smrtovnica ima dokaznu snagu javne isprave samo glede podataka koji su preuzeti iz matice umrlih, a sadržaj smrtovnice detaljno je utvrđen u članku 193. Zakona o nasljeđivanju.
Prije održavanja ostavinske rasprave, u određenim je slučajevima potrebno napraviti popis ostaviteljeve imovine, predati na čuvanje ostavinu, postaviti privremenog skrbnika ostavine, proglasiti oporuku, a koja se od navedenih radnji mora poduzeti ovisi o nizu okolnosti.
Kada se i temeljem čije odluke vrši popis ostaviteljeve imovine?
Popis ostaviteljeve imovine obavit će se po odluci ostavinskog suda ili pak na zahtjev ostaviteljevih nasljednika, zapisovnika ili vjerovnika. Sud donosi takvu odluku osobito kad se ne zna postoje li nasljednici ili gdje borave, kad su nasljednici osobe koje zbog malodobnosti, duševne bolesti ili drugih okolnosti ne mogu same voditi brigu o svojim pravima i interesima, ili u drugim opravdanim slučajevima.
U određenim specifičnim slučajevima, ako to zahtijevaju posebne okolnosti u kojima je ostavitelj umro, a osobito ako prijeti opasnost da bi dio ostavine mogao biti otuđen ili izgubljen, policijski službenici koji u tim okolnostima ureduju, prigodom svog uredovanja, ako je to moguće, popisat će ostaviteljeve stvari, po potrebi zapečatiti prostorije u kojima se stvari nalaze i popis dostaviti matičaru nadležnom za upis činjenice smrti.
Popisom moraju biti obuhvaćene sve nepokretne i pokretne stvari koje su bile u ostaviteljevu neposrednom posjedu u času njegove smrti. Također, predmetni popis će obuhvatiti i drugo što je pripadalo ostavitelju, a nalazi se kod druge osobe, uz naznaku kod koga se nalazi i na kojem temelju, kao i ono što je ostavitelj posjedovao, a za što se tvrdi da nije njegovo vlasništvo. Osim toga, vrlo je važno zabilježiti ostaviteljeve tražbine, ali i dugove, te posebno neplaćene poreze, doprinose i druga javna davanja.
Pokretne stvari popisuju se po vrsti, rodu, broju, mjeri i težini, ili pojedinačno. Nekretnine se popisuju pojedinačno s naznakom mjesta gdje se nalaze, kulture zemljišta, te zemljišnoknjižnih podataka ako su poznati.
Važno je također znati tko vrši navedeni popis, a to je sudski službenik, javni bilježnik kojeg odredi sudac ili sudski savjetnik koji vodi sudski postupak. Uvijek moraju biti nazočne dvije punoljetne osobe, a kada je to potrebno, i uz sudjelovanje vještaka, s napomenom da prisutna može biti i svaka zainteresirana osoba.
Kada je potrebno osigurati ostavinu i što to uopće podrazumijeva?
Iznimno rijetko, ali potencijalno moguće, je da se ustanovi da nijedan od nazočnih nasljednika nije sposoban upravljati ostavinom ili nečim iz njezina sastava, a nema zakonskog zastupnika, ili ako su nasljednici nepoznati ili odsutni ili kada druge okolnosti nalažu naročiti oprez.
U takvim slučajevima, policijski službenik ili druga osoba koja ureduje u ime vlasti predat će te stvari na čuvanje pouzdanoj osobi i o tome odmah obavijestiti sud na čijem se području te stvari nalaze, a sud je taj koji može tu mjeru izmijeniti ili ukinuti ovisno o konkretnim okolnostima.
Gotov novac, vrijednosne papire, dragocjenosti, štedne knjižice i druge važne isprave treba predati na čuvanje sudu ili javnome bilježniku na čijem se području nađe ta imovina, a navedena osoba mora o tome izdati potvrdu i o svemu obavijestiti ostavinski sud.
U gore opisanim slučajevima, postavlja se privremeni skrbnik ostavine i to od strane nadležnog ostavinskog suda.
Što su privremene mjere i kada se određuju u ostavinskom postupku?
Prije pokretanja ostavinskog postupka, ali i tijekom njega, odnosno tako dugo dok postupak ne bude pravomoćno okončan, sud će na zahtjev stranke radi osiguranja stvari i prava iz ostavine odrediti privremene mjere predviđene Ovršnim zakonom.
To je moguće samo pod određenim uvjetima, odnosno ako stranka učini vjerojatnim opasnost da bi se bez takve mjere promijenilo postojeće stanje ili ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti.
Županijski sud u Bjelovaru je u odluci broj: Gž-1928/2014-2 od dana 14.08.2014. godine baveći se pitanjem nadležnosti suda za donošenje privremene mjere odlučio sljedeće: „Tijekom ostavinskog postupka sve do njegova pravomoćnog okončanja osiguranje prava nasljednika na stvari (osobno vozilo) koja čini ostavinsku imovinu izricanjem privremene mjere (zabrana korištenja) ostvaruje se u tom postupku – pa o navedenom prijedlogu za osiguranje ne odlučuje ovršni već ostavinski sud.“
Predaja oporuke i njeno proglašenje
Osoba koja posjeduje ispravu za koju može pretpostaviti da je oporuka umrle osobe dužna ju je bez odgode predati najbližem općinskom sudu, ali i bilo koja druga osoba koja zna da je ostavitelj sastavio oporuku i gdje se ona nalazi, dužna je o tome obavijestiti općinski sud.
Neovisno o gore navedenom, ostavinski je sud dužan bez odgode zatražiti sve podatke iz Hrvatskog upisnika oporuka o mogućim oporukama umrle osobe, a od osobe i tijela kojima je oporuka povjerena na čuvanje da mu je dostave.
Hrvatski upisnik oporuka
Hrvatski upisnik oporuka (HUO) je javni upisnik iz kojega se podaci ne mogu prije oporučiteljeve smrti nikome staviti na raspolaganje, osim oporučitelju ili osobi koju je on za to posebno ovlastio.
U taj Upisnik, na zahtjev oporučitelja, podatke o tome da je oporuka sastavljena, proglašena ili pohranjena, dostavljaju nadležni sudovi, javni bilježnici, odvjetnici, diplomatsko-konzularna predstavništva te osobe koje su napravile oporuku.
Osim ovih podataka, u HUO se evidentiraju privatne i javne oporuke te davanje obavijesti za potrebe ostavinskog postupka na osnovu upita čuva li se i kod koga je oporuka pohranjena.
Sama činjenica što je oporuka predana na čuvanje nadležnom tijelu vlasti ne povlači za sobom veće važenje ili veću vrijednost te oporuke niti utječe na njezinu valjanost.
Kad sud kod kojega se nađe oporuka utvrdi da je osoba koja je ostavila oporuku umrla ili da je proglašena umrlom, otvorit će njezinu oporuku bez oštećenja pečata, pročitat će je i o tome sastaviti zapisnik, i to bez obzira na to je li oporuka valjana i bez obzira na to ima li više oporuka, u nazočnosti dviju osoba, koje mogu biti i nasljednici.
Proglašenje usmene oporuke i proglašenje nestale ili uništene oporuke
Ako je ostavitelj napravio usmenu oporuku, i o tome postoji isprava koju su svjedoci vlastoručno potpisali, sud će sadržaj te isprave proglasiti po odredbama koje vrijede za proglašenje pisane oporuke.
Ali nerijetko se desi da gore navedena isprava ne postoji, te ću u takvim slučajevima sud odvojeno saslušati svjedoke pred kojima je usmena oporuka izjavljena, a naročito o okolnostima o kojima ovisi njezina valjanost, pa će se zapisnik o saslušanju tih svjedoka proglasiti po odredbama koje vrijede za proglašenje pisane oporuke.
Ako stranka zahtijeva da se svjedoci usmene oporuke saslušaju pod prisegom, ili ako sud ustanovi da je takvo saslušanje potrebno, odredit će ročište za saslušanje tih svjedoka na koje će pozvati predlagatelja, a ostale zainteresirane osobe samo ako se time ne bi odugovlačio postupak.
A što ako je oporuka nestala ili je uništena?
Ako je nezavisno od ostaviteljeve volje nestala ili je uništena isprava u koju je bila oblikovana ostaviteljeva oporuka, a među zainteresiranim osobama nema spora o prijašnjem postojanju te oporuke, o obliku u kojemu je sastavljena, o načinu nestanka ili uništenja, kao ni o njezinu sadržaju, ostavinski će sud o tome saslušati sve zainteresirane osobe i o njihovim prijedlozima izvesti potrebne dokaze, pa će zapisnik o tome proglasiti po odredbama koje vrijede za proglašenje pisane oporuke.
Tek nakon svih opisanih potencijalnih situacija, pokreće se ostavinski postupak čiji je središnji dio ostavinska rasprava. Više o ostavinskom postupku možete pročitati ovdje.
Ostavinska rasprava- tko se poziva na nju i koja joj je svrha?
Za ostavinsku raspravu sud će odrediti ročište, a u pozivu na ročište sud će zainteresirane osobe obavijestiti o pokretanju postupka, o tome je li mu koja oporuka već predana, te će sve njih pozvati da odmah dostave sudu pisanu oporuku, odnosno ispravu o usmenoj oporuci, ako se ista kod njih nalazi ili da naznače svjedoke usmene oporuke.
Također će upozoriti zainteresirane osobe da mogu do donošenja prvostupanjskog rješenja o nasljeđivanju dati izjavu o odricanju od nasljedstva usmeno na ročištu ili javno ovjerovljenom ispravom, a ako na ročište ne dođu ili takvu izjavu ne daju, smatrat će da žele biti nasljednici.
Isto tako, ako je ostavitelj ostavio oporuku, o pokretanju ostavinskoga postupka sud će obavijestiti i na ročište pozvati i osobe koje bi mogle po zakonu polagati pravo na nasljedstvo, a ako je ostavitelj postavio izvršitelja oporuke, sud će i njega obavijestiti o pokretanju postupka.
Moguća je situacija, da se ne zna ima li ostavitelj nasljednika, a u takvim će slučajevima sud oglasom pozvati osobe koje polažu pravo na nasljedstvo da se prijave sudu u roku od šest mjeseci od objave oglasa u »Narodnim novinama«, a predmetni će oglas biti dostupan i na oglasnoj ploči suda.
Ostavinska rasprava – o čemu se raspravlja?
Na ročištu za ostavinsku raspravu sud će raspraviti sva pitanja važna za donošenje odluke u ostavinskom postupku, a naročito glede prava na nasljedstvo, veličinu nasljednog dijela i prava na zapise.
Sud o pravima odlučuje, u pravilu, pošto je zainteresiranim osobama omogućio da daju potrebne izjave. Tijekom ostavinskog postupka zainteresirane osobe mogu davati izjave bez nazočnosti drugih zainteresiranih osoba, i nije potrebno da se u svakom slučaju tim osobama omogući da se očituju o izjavama drugih zainteresiranih osoba.
O pravima osoba koje nisu došle na ročište, a uredno su pozvane, sud će odlučivati prema podacima kojima raspolaže, uzimajući u obzir njihove pisane izjave koje stignu do donošenja odluke.
Ako sud posumnja da je osoba koja po zakonu polaže pravo na nasljedstvo jedini ili najbliži ostaviteljev srodnik, može saslušati i osobe za koje smatra da bi mogle imati jednako ili jače nasljedno “
pravo, a može te osobe pozvati i oglasom kako je opisano u prethodnom odlomku.
Županijski sud u Varaždinu je u odluci broj Gž 418/2016-2 od dana 03.04.2017. godine utvrdio da „U ostavinskom postupku javni bilježnik kao povjerenik suda nije dužan sam istraživati od čega se sastoji ostavinska imovina“, a iz obrazloženja predmetne odluke proizlazi da „javni bilježnik može pružiti pomoć nasljednicima prilikom utvrđivanja ostavinske imovine, no prvenstveno je obaveza nasljednika da u ostavinsku imovinu prijave sve stvari, a i tražbine, koje tu imovinu sačinjavaju.
Odgovornost za dugove ostavitelja – tko je odgovoran i u kojem opsegu?
Prema članku 139. Zakona o nasljeđivanju, nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine, s time da na visinu vrijednosti naslijeđene imovine i vrijednost ostaviteljevih dugova koje je nasljednik već podmirio sud pazi samo na prigovor nasljednika.
Nasljednik koji se odrekao nasljedstva, naravno, ne odgovara za ostaviteljeve dugove. Kad ima više nasljednika, oni odgovaraju solidarno za ostaviteljeve dugove, i to svaki do visine vrijednosti svoga nasljednog dijela, bez obzira je li izvršena dioba nasljedstva. Ako ima više nasljednika, dugovi ostavitelja dijele se razmjerno njihovim nasljednim dijelovima, osim ako je oporukom drugačije određeno.
Želim se odreći nasljedstva, kako to mogu učiniti?
Nasljednik se može odreći nasljedstva javno ovjerovljenom izjavom ili izjavom danom na zapisnik kod suda do donošenja prvostupanjske odluke. Ovo odricanje vrijedi i za potomke onoga koji se odrekao nasljedstva, osim ako nije izrijekom naznačio da se odriče samo u svoje ime.
Ako su odricateljevi potomci maloljetni, za ovo odricanje nije potrebno odobrenje tijela nadležnog za poslove skrbništva. Za nasljednika koji se odrekao u svoje ime smatra se kao da nikad nije bio nasljednik.
Za osobu koja nije dala izjavu o odricanju od nasljedstva smatra se da želi biti nasljednikom. Osoba koja je valjano dala izjavu da prihvaća nasljedstvo ne može ga se više odreći.
Stoga, prije nego se odlučiti odreći nasljedstva, obratite se svom punomoćniku koji će Vas upoznati sa svim relevantnim odredbama Zakona o nasljeđivanju.
Naknadno pronađena imovina – kako postupiti?
Rješenje o nasljeđivanju ostavinskog tijela (javnog bilježnika kao sudskog povjerenika ili suda) obuhvaća raspored imovine za koju se u toku ostavinskog postupka znalo i utvrdilo da pripada ostavini.
Međutim, nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju može se pronaći imovina za koju se u vrijeme donošenja rješenja nije znalo da pripada ostavini, te o njoj evidentno nije doneseno rješenje o nasljeđivanju.
Primjerice, ostavitelj je bio vlasnik kuće u mjestu izvan svoga prebivališta, recimo vikendice na morskoj obali i ona nije uzeta u popis, imao je ušteđevinu na štednoj knjižici koja je pronađena tek naknadno, ili pak se javio ostaviteljev dužnik sa željom da isplati dug prema ostavitelju njegovim nasljednicima.
Ostavinska rasprava i moguće situacije
U takvom slučaju treba razlikovati dvije osnovne situacije sve s obzirom na to je li povodom smrti ostavitelja vođena ostavinska rasprava koja je završena rješenjem o nasljeđivanju ili je ostavinski postupak bio obustavljen zato što umrli nije ostavio imovinu odnosno što je u ostavini bilo samo pokretnih stvari, a nijedna osoba pozvana na nasljedstvo nije tražila da se vodi ostavinski postupak:
1) ako je vođena ostavinska rasprava, tj. ako se po pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju pronađe imovina za koju se u vrijeme donošenja rješenja nije znalo da pripada ostavini;
nadležno tijelo neće (u načelu) ponovo raspravljati ostavinu. Pronađeno imovinu će novim rješenjem raspodijeliti na osnovu ranije donesenog rješenja o nasljeđivanju. No, prema članku 234. stavku 1. Zakona o nasljeđivanju ako se neki od nasljednika odrekao nasljedstva ili je svoj nasljedni dio ustupio sunasljedniku tada će se ponovno provesti ostavinska rasprava i donijeti novo rješenje o nasljeđivanju. Tako Županijski sud u Varaždinu, u presudi broj: Gž-1200/09-2 od 7. prosinca 2009. navodi: “Ako je rješenje iza ostavitelja utemeljeno na nasljedničkom sporazumu nasljednika, onda je sud dužan povodom prijedloga za raspoređivanje naknadno pronađene ostavinske imovine, ponovno provesti ostavinsku raspravu i tek nakon toga odlučiti o prijedlogu za njezino raspoređivanje.”
2) ako ranije nije raspravljena ostavina, povodom naknadno pronađene imovine mogu nastati dvije situacije:
a) ako se naknadno pronađena imovina sastoji od nekretnina, nadležno tijelo pristupit će provođenju ostavinskog postupka po službenoj dužnosti bez obzira na držanje zainteresiranih osoba
b) ako se naknadno pronađena imovina sastoji samo od pokretne imovine, nadležno tijelo pristupit će provođenju ostavinskog postupka samo na zahtjev zainteresiranih osoba. U slučaju da te osobe tek sada zahtijevaju raspravljanje ostavine koja se sastoji samo od pokretne imovine, ta rasprava odnosit će se na svu ostavinu, na sva pokretna dobra (i na ranije poznata i ona naknadno pronađena), ako pravovaljanim sporazumom između zainteresiranih osoba poznata imovina već prije nije bila podijeljena.
Ostavinska rasprava i naknadno pronađena oporuka
Ako se, nakon što se provede ostavinska rasprava i donese pravomoćno rješenje o nasljeđivanju, pronađe oporuka (članak 235. Zakona o nasljeđivanju), sud će je proglasiti i dostaviti ostavinskom sudu, a zadržat će njezin izvornik. Ostavinski sud neće ponovo raspravljati ostavinu već će obavijestiti zainteresirane osobe o proglašenju oporuke i upozorit će ih da mogu svoja prava na osnovu oporuke ostvarivati u parničnom postupku.
Na ovaj način pruža se mogućnost zainteresiranim osobama da traže izmjenu rješenja ostavinskog suda s obzirom da se mijenja osnova pozivanja na nasljedstvo na osnovu koga je ostavinski sud donio rješenje.
Zainteresirane osobe tražit će od parničnog suda da utvrdi da su časom smrti ostavitelja postale nasljednicima i druge osobe osim onih kojima je ostavinski sud priznao to svojstvo rješenjem o nasljeđivanju. Presuda parničnog suda može predstavljati promjenu cijelog ili samo jednog dijela rješenja ostavinskog suda.
Ako po pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju ili rješenja o zapisu neka osoba koja nije sudjelovala u postupku za raspravljanje ostavine polaže pravo na ostavinu kao nasljednik, ostavinski sud neće ponovo raspravljati ostavinu već će tu osobu uputiti da može svoje pravo ostvariti u parničnom postupku. Odredbe o ponavljanju parničnog postupka ne primjenjuju se na raspravljanje ostavine. Tako, kad je raspravljanje ostavine završeno pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju ili rješenjem o zapisu, a postoje uvjeti za ponavljanje postupka po pravilima parničnog postupka, neće se ponoviti postupak za raspravljanje ostavine, već će sudionici svoja prava moći ostvarivati u parničnom postupku.
Trebate li Vam odvjetnik za ostavinski postupak ili pravni savjet, obratite se s povjerenjem u naš odvjetnički ured.
