Roditelji imaju zakonsku obavezu financijski skrbiti za svoju djecu čak i ako nakon razvoda više ne žive s njima. Plaćanje alimentacije svakako spada u jedno od važnijih pitanja kod razvoda braka.
Obiteljski zakon i plaćanje alimentacije
Upravo je dogovor oko iznosa alimentacije za uzdržavanje djeteta stavka koja često izaziva svađe među bivšim bračnim partnerima.
Iako je Obiteljski zakon (NN 103/15) po pitanju plaćanja alimentacije vrlo jasan, u praksi ne funkcionira kako spada jer postoje roditelji koji svoje obaveze prema djetetu iz raznih razloga ne ispunjavaju.
Stoga ćete ovim člankom izbjeći nedoumice u pitanjima tko mora plaćati alimentaciju i do kada, odnosno kako se ona određuje te kakve su mjere u slučaju neplaćanja.
Kako se određuje plaćanje alimentacije te tko ju je dužan plaćati?
Prema Obiteljskom zakonu, u slučaju razvoda braka potrebno je precizno utvrditi obaveze uzdržavanja djeteta za svakog roditelja. Uzdržavanje se može odrediti odlukom suda, sporazumom koji potvrđuje sud ili planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi.
Pri podnošenju tužbe radi razvoda braka, bračni drugovi mogu predložiti s kojim će roditeljem dijete stanovati te na koji će način ostvarivati roditeljsku skrb, odnosno odrediti visinu alimentacije za roditelja sa kojim dijete neće stanovati.
Međutim, ako bračni drugovi ne predlože način uređivanja ovih pitanja, o njima će odlučiti sud.
U sudskoj odluci navodi se tko, kome i na koji način mora plaćati alimentaciju.
Najčešće dijete ostaje živjeti sa jednim od roditelja koji svoj udio u obvezi uzdržavanja ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, dok roditelj koji ne stanuje s djetetom svoj doprinos u uzdržavanju ispunjava u plaćanju alimentacije koja se uvijek određuje u novčanom iznosu.
U slučaju da su roditelji razvedeni ali nastave živjeti zajedno s djetetom, mogu se sporazumjeti ili sud može odrediti da zajednički skrbe o djetetu, te će se tada materijalne potrebe djeteta zadovoljiti u skladu s prihodima svakoga od roditelja.
U trećem slučaju, ukoliko dijete ne živi ni s jednim roditeljem, alimentaciju plaćaju oba roditelja.
Važno je napomenuti da ako u kojem slučaju roditelj ne uzdržava dijete, dužni su ga uzdržavati baka i djed po tom roditelju.
Do kada se plaća alimentacija?
Alimentacija za dijete plaća se do njegove punoljetnosti, odnosno do 18. godine života.
Nakon toga roditelj je dužan uzdržavati dijete do završetka fakulteta s naglaskom da ono redovito i uredno ispunjava svoje obveze, a najdulje do djetetove 26. godine života.
Isto tako, roditelj kojemu je određena alimentacija, dužan ju je plaćati iako je dijete punoljetno ali je zbog bolesti ili invaliditeta nesposobno za rad tako dugo dok ta nesposobnost traje.
Koliko iznosi alimentacija te kako se određuje njezina visina?
Prilikom određivanja visine alimentacije, uzimaju se u obzir materijalne potrebe djeteta, odnosno troškovi stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, obrazovanja, skrbi o djetetovu zdravlju i druge slične troškove djeteta koji se određuju se prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja.
Ministarstvo socijalne skrbi svake godine najkasnije do 1. travnja određuje minimalne novčane iznose alimentacije koji se određuju u postotku od prosječne mjesečne isplaćene neto plaće po zaposlenom u pravnim osobama Republike Hrvatske za proteklu godinu.
Za 2019. godinu prosječna neto plaća iznosila je 6.457,00 kn, pa je minimalni iznos uzdržavanja:
1) za dijete do 6 godina, 17% prosječne plaće (1.097,69 kn)
2) za dijete od 7 do 12 godina, 20% prosječne plaće (1.291,04 kn) i
3) za dijete od 13 do 18 godina, 22% prosječne plaće (1.420,54 kn)
Iznimno, alimentacija se može utvrditi u nižem iznosu, ali ne manje od jedne polovice navedenog iznosa, ako je obveznik uzdržavanja dužan uzdržavati dvoje ili više djece ili ako dijete vlastitim prihodima pridonosi svojem uzdržavanju.
Određivanje konačne visine alimentacije
Međutim, konačna visina alimentacije računa se na temelju tablice o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta koju donosi Ministarstvo socijalne skrbi. Tablica sadrži tri parametra određivanja visine alimentacije, odnosno prihod roditelja (platni razred), mjesečni iznos uzdržavanja prema dobi djeteta i zajamčeni preostali dio prihoda.
Iz toga se može zaključiti da je plaća samo jedan od faktora koji se uzimaju u obzir kod određivanja visine alimentacije jer sud treba uzeti u obzir cjelokupno imovinsko stanje obveznika plaćanja alimentacije, odnosno stan, vozilo koje ima u vlasništvu, te druge prihode (honorari, prihodi od imovine i sl.).
Dakle, bez obzira na svoje materijalne mogućnosti, radno sposoban roditelj ne može se osloboditi dužnosti uzdržavanja maloljetnog djeteta te je neplaćanje alimentacije prema Obiteljskom zakonu strogo sankcionirano.
Koje su kazne ako roditelj izbjegava plaćanje alimentacije?
Ako roditelj koji je dužan plaćati alimentaciju to ne radi ili je plaća u manjim iznosima od dogovorenog, tada drugi roditelj može od nadležnog Općinskog suda zatražiti ovrhu. U slučaju da se ovrha provodi bezuspješno, tada može tužiti njegove roditelje, odnosno baku i djeda djeteta i od njih tražiti da plaćaju alimentaciju. Uz to, po prijavi roditelja koji zahtijeva alimentaciju, Centar za socijalnu skrb podnosi kaznenu prijavu protiv obveznika uzdržavanja.
U takvim slučajevima, roditelj sa kojim dijete živi ima pravo na privremeno uzdržavanje na teret centra za socijalnu skrb dok roditelj obveznik uzdržavanja ne počne ponovno ispunjavati svoju obvezu, a ukupno najdulje tri godine. Privremeno uzdržavanje određuje se u visini 50 posto zakonskog minimuma uzdržavanja određenog odlukom koja se donosi sukladno Obiteljskom zakonu.
Važno je naglasiti da prema Zakonu o obveznim odnosima, tražbine uzdržavanja zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakoga pojedinog obroka te je stoga bitno da se ovršnom ispravom što prije pokrene ovršni postupak kako bi se naplatili ti obroci.
Isto tako, krajnja sankcija koja se može izreći roditelju koji ne uzdržava dijete je kazna zatvora do tri godine, predviđena kaznenim zakonom.
Treba li Vam obiteljsko pravo odvjetnik, obratite nam se s povjerenjem.
