Pobojnost ugovora za razliku od ništetnosti ugovora proizvodi pravne učinke, s time da se ti učinci mogu poništiti, ali je važno napomenuti kako na pobojnost sud ne pazi po službenoj dužnosti, već samo na zahtjev stranke. Prema odredbama Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 78/15, 29/18) proizlazi da pobojnost ugovora nastupa ako ga je sklopila strana koja je ograničeno poslovno sposobna, kad je pri njegovu sklapanju bilo mana volje te kad je to ovim Zakonom ili posebnim propisom određeno.
Poništaj ugovora
Ugovorna strana u čijem je interesu pobojnost ugovora ustanovljena može zahtijevati da se takav ugovor poništi, ali suugovaratelj te strane može od nje zatražiti da se u određenom roku, ali koji rok nije kraći od trideset dana, očituje ostaje li pri ugovoru ili ne, jer će se u protivnom uzeti da je ugovor poništen. Naime, ako se pozvana strana u ostavljenom roku ne očituje ili izjavi da ne ostaje pri ugovoru, uzet će se da je takav ugovor poništen.
Pravo na zahtijevanje poništaja pobojnog ugovora prestaje istekom roka od jedne godine od saznanja za razlog pobojnosti, odnosno od prestanka prisile. U svakom slučaju to pravo prestaje istekom roka od tri godine od dana sklapanja ugovora.
Posljedice poništaja
Ako je na temelju ugovora koji je poništen došlo do ispunjenja, takvo ispunjenje ima se vratiti, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, a prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke. Ugovaratelj na čijoj je strani uzrok pobojnosti odgovoran je svom suugovaratelju za štetu koju eventualno trpi zbog poništaja ugovora ako ovaj nije znao ni morao znati za postojanje uzroka pobojnosti ugovora.
Pobojnost ugovora – Mane volje kao razlog za pobojnost ugovora
Za valjani pravni posao, a time i za valjani ugovor, potrebno je da su se ugovorne strane usuglasile o bitnim sastojcima ugovora. Kada očitovanje jednog ili oba ugovaratelja nije u skladu s njihovom pravom voljom, dolazi do nesklada između volje i očitovanja i u tom slučaju radi se o manama volje.
Mane volje koje dovode do pobojnosti ugovora, odnosno kod kojih pravni posao proizvodi učinak do pobijanja, su prijetnja – psihička prisila tj. ako je netko nedopuštenom prijetnjom izazvao opravdani strah, ugroza života, tijela itd. Zatim, bitna zabluda, odnosno ako se odnosi na objekt ugovora, bitna svojstva objekta, osobu s kojom se sklapa ugovor, kod besplatnog ugovora i na okolnosti sklapanja te odlučnu pobudu. Kao mana volje koje dovodi do pobojnosti ugovora postoji još i prijevara, odnosno namjerno izazivanje ili održavanje druge osobe u zabludi da se sklopi ugovor.
Razlika između ništetnosti i pobojnosti ugovora
Kako je Zakon o obveznim odnosima prihvatio dvodiobu nevaljanih pravnih poslova, time i ugovora, oni mogu biti ništetni ili pobojni. Razlozi ništetnosti ili pobojnosti očituju se u pravnim razlozima koji ukazuju na njihovu ništetnost ili pobojnost prema krugu osoba koje su ovlaštene isticati razloge ništetnosti ili pobojnosti, prema rokovima u kojima se to može učiniti i donekle u pravnim posljedicama koje nakon toga mogu nastati. Kao bitna razlika između ništetnosti i pobojnosti ugovora je što ništetnost djeluje ex tunc, a pobojnost ex nunc. Sama ništetnost se može pojaviti u dva oblika, kao apsolutna i relativna ništetnost. Zakon o obveznim odnosima pod ništetnošću ugovora podrazumijeva apsolutnu ništetnost, a pobojnost ugovora kao relativnu ništetnost ugovora.
Ništetnost ugovora
Ugovor će biti ništetan ako je protivan Ustavu RH, prisilnim propisima ili moralu društva te se u tom slučaju sudu ponosi deklaratorna tužba. Također, ako je sklapanje određenog ugovora zabranjeno samo jednoj strani, ugovor je valjan, a strana koja je povrijedila zakonsku zabranu snositi će odgovarajuću posljedicu.
Ako nastupi ništetnost ugovora svaka ugovorna strana imati će dužnost vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ništetnog ugovora, a ako to nije moguće, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu prema cijenama aktualnim u vrijeme donošenja sudske odluke. Strana koja je kriva za ništetnost ugovora odgovarati će za štetu koja je time nastala drugoj strani, ako druga strana u vrijeme sklapanja ugovora nije znala ili prema okolnostima morala znati za postojanje uzroka ništetnosti. Važno je napomenuti, kako će na ništetnost sud paziti po službenoj dužnosti, a ona nastupa od trenutka sklapanja pravnog posla, odnosno ex tunc.
Pobojnost ugovora – Konverzija i konvalidacija pobojnog ugovora
Kako pobojni ugovori proizvode pravne učinke i obvezuju ugovaratelje sve dok se konstitutivnom presudom suda ne ponište, po prirodi stvari pobojni ugovori nisu podložni konverziji. S druge strane, pobojni ugovori mogu konvalidirati, a mogućnost konvalidacije ovisiti će o ponašanju ugovornih strana, i to prije svega one ugovorne strane u čijem je interesu pobojnost ustanovljena. Ta ugovorna strana odlučiti će hoće li se koristiti pravom na poništaj ugovora ili se tim pravom neće koristiti. Ako se odrekne prava na poništenje ugovora ili ako u zakonskom roku ne podnese tužbu za poništenje ugovora, takav ugovor će konvalidirati. Jednako pravilo vrijedi u slučaju da treće osobe koje su legitimirane za pobijanje takvog ugovora ne podnesu tužbu za poništenje ugovora, primjerice osoba koja ima pravni interes za pobijanje ugovora.
Pobojnost ugovora u sudskoj praksi
Odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-886/91. od 12. 09. 1991. godine odlučeno je kako
„Za razliku od ništetnih ugovora, pobojni ugovori ne mogu se pobijati prigovorom istaknutim u parnici. Iznimka je slučaj pobijanja pravne radnje dužnika gdje je pored tužbe i prigovor predviđen kao sredstvo pobijanja.“
Također, Odlukom Visokog trgovačkog suda Pž-574/00. od 12. 06. 2001. godine odlučeno je kako
„Pobojni ugovor sud nije ovlašten poništiti po službenoj dužnosti.“
Treba Vam odvjetnik ili pravni savjet, obratite nam se s povjerenjem.
