Ako živite u stambenoj zgradi zasigurno ste se sreli s pojmom pričuve. Da bi stambena zgrada mogla nesmetano funkcionirati ključno je plaćanje pričuve koja je kao institut uređena odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 81/15, 94/17). Pričuva zastara je vrlo često pitanje s kojim se susreću upravitelji stambene zgrade, ali i nerijetko se i sudovi bave zastarom pričuve.
Sredstva pričuve zajednička su svim suvlasnicima, a ista služe za izvođenje potrebnih sanacija na stambenoj zgradi, primjerice za sanaciju krova, dizala, fasade i slično. Odgovore na pitanja tko je dužan plaćati pričuvu, koje su mogućnosti naplate dospjele, a neplaćene pričuve, kao i kada zastarijeva pričuva, naći ćete u nastavku ovog članka.
Što je uopće pričuva i kojim je propisima reguliran navedeni institut?
Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima poznaje pojam zajedničke pričuve koja je zapravo zajednička namjenska imovina svih suvlasnika nekretnine, a namijenjena je za za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova. Riječ je zapravo o novčanim doprinosima uplaćenom od strane suvlasnika te istom upravljaju suvlasnici odnosno upravitelj nekretnine kao imovinom odvojenom od imovine bilo kojega suvlasnika, uloženom na način da donosi plodove.
Nerijetko se iz niza razloga pojedini suvlasnici ogluše na svoje obveze plaćanja pričuve ili pak taj teret žele prebaciti na najmoprimce i slično. U postupku naplate zajedničke pričuve vrlo je važna uloga upravitelja stambene zgrade koji mora voditi računa o nastupanju zastare pričuve, odnosno pravovremenom pokretanju postupka naplate dospjele, a neplaćene pričuve od pojedinih suvlasnika.
Pričuva – zastara; Koji propis regulira zastaru pričuve i na koji način?
Iako je sam institut pričuve reguliran Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, zastara pričuve regulirana je odredbama Zakona o obveznim odnosima. Potraživanje s osnove zajedničke pričuve smatra se povremenim potraživanjem koje dospijeva godišnje ili u kraćim vremenskim razmacima i na koje se treba primijeniti trogodišnji zastarni rok od dospjelosti svakog pojedinog davanja. To je stav Županijskog suda u Varaždinu, broj odluke: Gž-420/03-2 od dana 07.04.2003. godine.
Pričuva – zastara; Ako je potraživanje s osnove zajedničke pričuve već pravomoćno utvrđeno- primjerice rješenjem o ovrsi, koliko tada iznosi zastarni rok?
Suvlasnici stambene zgrade nerijetko se paušalno pozivaju na zastaru, odnosno navode da je nastupila zastara potraživanja s osnove zajedničke pričuve jer su uglavnom putem medija, najčešće interneta, doznali informacije da sud ne pazi na zastaru po službenoj dužnosti, već tek po prigovoru dužnika. Tu je svakako potrebno voditi računa o članku 233. Zakona o obveznim odnosima koji propisuje da kad je tražbina već radije utvrđena pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarni rok iznosi 10 godina, pa čak i za one tražbine za koje zakon inače predviđa kraći rok zastare.
Stoga je vrlo važno da se točno i pravilno informirate te utvrdite je li za to konkretno potraživanje za zajedničku pričuvu već ranije doneseno rješenje o ovrsi ili pravomoćna presuda suda, postoji li nagodba ili slično, kako bi pravilno mogli utvrditi zastarne rokove.
Pričuva zastara – kada nastupa prekid zastare i što se u takvim slučajevima događa sa zastarnim rokom?
Članak 241. Zakona o obveznim odnosima propisuje da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.
Dakle, podnošenjem prijedloga za ovrhu javnom bilježniku dolazi do prekida zastarnih rokova. Koji su pravni učinci prekida zastarnih rokova i kako to utječe na obveznike plaćanja pričuve zasigurno je pitanje koje vam se logično nameće?
Odgovor je da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru. Primjerice, vaša obveza plaćanja zajedničke pričuve utvrđena je sudskom presudom za koju vrijedi zastarni rok od deset godina, a vjerovnik pokrene ovršni postupak nakon primjerice 9 godina i šest mjeseci čim je ubiti prekinuta zastara. Nakon što jednom nastupi prekid zastara počinje teći iznova (za daljnjih deset godina) s time što se proteklih devet godina i šest mjeseci ne računa u ”novi” rok zastare.
Treba Vam odvjetnik ili pravni savjet, obratite nam se s povjerenjem.
