Radni odnos između radnika i poslodavca se zasniva ugovorom o radu i kao takav je rezultat volje subjekata radnog odnosa te predstavlja dvostrani pravni posao. S obzirom da je sklapanje ugovora o radu, odnosno zasnivanje radnih odnosa određeno Zakonom o radu kao općim zakonom radnog prava, valja napomenuti da se radni odnosi mogu zasnovati i na drukčije načine.
Primjerice, rješenjem pročelnika o prijemu u službu sukladno odredbama Zakonu o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (NN 86/08, 61/11, 04/18, 112/19) ili prema odredbama posebnih zakona koji reguliraju pojedinu djelatnost). Činjenica je da u Republici Hrvatskoj nema propisa koji bi cjelovito uređivao radne odnose.
Sklapanje ugovora o radu : temeljne obveze i prava iz radnog odnosa
Kao jedno od temeljnih obveza i prava iz radnog odnosa, uređeno je da je poslodavac obvezan u radnom odnosu radniku dati posao, te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, a radnik je obvezan prema uputama poslodavca danim u skladu s naravi i vrstom rada, osobno obavljati preuzeti posao.
U razmatranju karakteristika ugovora o radu pravni stručnjak Anton Ravnić u knjizi Osnove radnog prava – domaćeg, usporednog i međunarodnog u izdanju Pravnog fakulteta Zagreb navodi da u općem ugovornom pravu vrijedi načelo jednakosti ugovornih strana, dok pak u ugovoru o radu po jednom teorijskom mišljenju postoji stanje podređenosti čime nastaje nejednaki položaj stranaka radnog ugovora. Stanje podređenosti se opravdava time da se u suprotnom ne bi mogla uspješno obavljati činidba rada, odnosno ne bi bilo moguće uspostaviti organizaciju rada, osigurati uspješno funkcioniranje iste i shodno tome provoditi disciplinu na radu.
Osnovni sadržaj radnog ugovora
Prema mišljenju nekih pravnih stručnjaka se radni ugovor sastoji od triju bitnih sastojaka: osobne činidbe rada, naplatnosti i podređenosti. Međutim navedena tri bitna sastojka, posebno u odnosu na podređenost, a da se sa većom vjerojatnošću ostvare ciljevi poduzimanja određenog posla (jer poslodavac zasniva s radnikom ugovor o radu poradi ostvarivanja određenih ciljeva – za poslodavca to može biti npr. izvršenje određene vrste posla u određenom roku u smislu izrade određenog proizvoda ili djela proizvoda, odnosno rad radnika u portirskoj službi pri kojem radu ne nastaje nikakav proizvod niti dio proizvoda) sastavni su dijelovi i drugih vrsta ugovora (npr. ugovora o djelu) te stoga ugovor o radu ima i druge svoje specifičnosti temeljem kojih se razlikuje od ostalih ugovora kojih predmet je određena činidba (npr. ugovora o djelu) međutim predmet obrade tih razlika nije tema ovog diplomskog rada.
Za razliku od gore navedenog shvaćanja, prema drugim autorima bitni su elementi radnopravnog odnosa: dobrovoljnost, obaveza radnika da će osobno obavljati radu u propisanom radnom vremenu, subordinacija (za razliku od podređenosti) to jest podvrgavanje radnika određenom redu na radu, za vrijeme trajanja rada na radnom mjestu, a u pogledu organizacije i izvršavanja poslova, kao i općenito u pogledu ispunjavanja „radnih dužnosti“ i „oneroznost“ to jest pravo radnika na određenu plaću za obavljeni rad. Ističe se da je upravo zavisnost (nesamostalnost) i subordinacija radnika prema poslodavcu jedan od najbitnijih elemenata radnih odnosa.
Razlikovanje ugovora o radu i ugovora o djelu
Subordinacija nije samo tehnički pojam i stoga se ne smije reducirati na „podređenost i nadređenost pri samom obavljanju rada“ od strane stručnih radnika, već ista postoji u svakom onom pravnom odnosu u kojem postoji i disciplinska odgovornost (različita je vrsta subordinacije za radnika na izvršnim poslovima od one za radnika na rukovodećim radnim mjestima, radnim mjestima istraživača, nastavnika, liječnika itd.).
U svakom slučaju , potrebno je razgraničiti i razlikovati radni odnos od drugih vrlo sličnih ugovora (ugovor o djelu, ugovor o mandatu, ugovor o posredovanju i drugo). Isto se nameće i potreba razlikovanja ugovora o radu i ugovora o djelu, s obzirom da navedena dva ugovora mogu sadržajno biti vrlo slični, je često vrlo teško, te je stoga za određenje o kojem se ugovoru radi treba ponajprije utvrditi što su stranke ugovorile , odnosno što su stranke htjele.
Kao karakteristike ugovora o radu navodi se da je to: dvostrani obvezni ugovor, naplatni, imenovani, konsenzualni, neformalni, ugovor s prethodno preciziranim sadržajem, s trajnim činidbama i osobni ugovor.
Pravo koje se primjenjuje na sklapanje ugovora o radu
Nadalje, na sklapanje, valjanost, prestanak ili drugo pitanje u svezi s ugovorom o radu, kolektivnim ugovorom ili sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, a koje nije uređeno Zakonom o radu ili drugim zakonom, primjenjuju se u skladu s naravi toga ugovora opći propisi obveznoga prava. Isto tako u radnom odnosu poslodavac i radnik dužni su pridržavati se odredbi Zakon o radu i drugih zakona, međunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom i objavljeni, a koji su na snazi, drugih propisa, kolektivnih ugovora i pravilnika o radu. Kod sklapanja ugovora o radu može se ugovoriti i primjena nekih drugih propisa.
Sloboda zasnivanja radnog odnosa
Sloboda zasnivanja radnog odnosa je relativna na strani poslodavca jer je ograničena određenim prisilnim propisima radnog zakonodavstva, a isto tako ugovorne strane su ograničene i u slobodi uređivanja sadržaja ugovornog odnosa s obzirom da sadržaj ugovora o radu mora biti usklađen s mnogobrojnim prisilnim normama radnog zakonodavstva.
Što se tiče slobode ugovaranja poslodavac, radnik i radničko vijeće te sindikati i udruge poslodavaca, mogu ugovoriti uvjete rada koji su za radnika povoljniji od uvjeta određenih ovim ili drugim zakonom.
Dopušteno je da poslodavac, udruge poslodavaca i sindikati kolektivnim ugovorom mogu ugovoriti uvjete rada nepovoljnije od uvjeta određenih Zakonom o radu, međutim samo ako ih ovaj ili poseban zakon na to izričito ovlašćuje.
Posebno se ističe da ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako ZOR-om ili drugim zakonom nije drukčije određeno.
Oblik ugovora o radu
Nadalje, kao oblik ugovora o radu je isključivo predviđeno da se sklapa u pisanom obliku, s time da propust ugovornih strana (dakle radnika i poslodavca) da sklope ugovor o radu u pisanom obliku ne utječe na postojanje i valjanost ugovora o radu.
Time zakonodavac odstupa od uobičajenih zakonskih rješenja prema kojima, ukoliko se ne pridržava forme ugovor nije pravno valjan. Zakon o radu predviđa i mogućnost da poslodavac, u slučaju da ugovor o radu nije sklopljen u pisanom obliku izda pisanu potvrdu radniku o sklopljenom ugovoru o radu.
Uvažavajući navedene odredbe Zakona o radu razvidno je da u konačnosti valjanost ugovora o radu sklopljenog između radnika i poslodavca nije upitna ukoliko isti nije u pisanom obliku, već je isto samo razlog predmijenjave da je takav ugovor o radu sklopljen na neodređeno vrijeme. S obzirom da zakonski tekst ne govori ništa o eventualnim drukčijim mogućnostima za zaključiti je da se radi o neoborivoj predmijenjavi. Smatra se da je zaključen radni odnos na neodređeno vrijeme ukoliko ne postoji pisani ugovor o radu, međutim može se dokazivati suprotno.
Bitni uglavci ugovora o radu
Ugovor o radu, odnosno pisana potvrda moraju sadržavati sve bitne uglavke, a najmanje o:
1) strankama te njihovom prebivalištu, odnosno sjedištu,
2) mjestu rada, a ako ne postoji stalno ili glavno mjesto rada, napomenu da se rad obavlja na različitim mjestima,
3) nazivu posla, odnosno naravi ili vrsti rada, na koje se radnik zapošljava ili kratak popis ili opis poslova,
4) danu početka rada,
5) očekivanom trajanju ugovora, u slučaju ugovora o radu na određeno vrijeme,
6) trajanju plaćenoga godišnjeg odmora na koji radnik ima pravo, a u slučaju kada se takav podatak ne može dati u vrijeme sklapanja ugovora, odnosno izdavanja potvrde, načinu određivanja trajanja toga odmora,
7) otkaznim rokovima kojih se mora pridržavati radnik, odnosno poslodavac, a u slučaju kada se takav podatak ne može dati u vrijeme sklapanja ugovora odnosno izdavanja potvrde, načinu određivanja otkaznih rokova,
8) osnovnoj plaći, dodacima na plaću te razdobljima isplate primanja na koja radnik ima pravo,
9) trajanju redovitog radnog dana ili tjedna.
Zakonodavac dopušta da se u svezi točaka 6., 7., 8. i 9. može u ugovoru, odnosno potvrdi, uputiti na odgovarajući zakon, drugi propis, kolektivni ugovor ili pravilnik o radu koji uređuje ta pitanja. Neka pitanja mogu biti riješena ugovorom o radu, posebno ukoliko se radi o manjem poslodavcu kao na primjer pitanje zaštite na radu, pitanje posebne nagrade za vjernost poslodavcu ili godine rada i slično.
Sklapanje ugovora o radu : radni odnos službenika i namještenika
Radi potpunosti razmatranja radnih odnosa, potrebno je osvrnuti se i na način stupanja u radni odnos na temelju zakonskih rješenja sadržanih u Zakonu o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (NN 86/08, 61/11, 04/18, 112/19 ) Navedenim zakonom se definira da se službenici i namještenici primaju u službu temeljem rješenja pročelnika upravnog tijela što u stvari predstavlja javno pravo, za razliku od stupanja u radni odnos radnika kod privatnog poslodavca koji se uređuje ugovorom o radu.
Navedeni zakon je primjer jednog od drugih zakona koji se kao takvi spominju u članku 1. Zakona o radu, a kojima se također uređuju radni odnosi. Naime, radi se o tome da u pravnoj teoriji postoji spor o tome da li radno pravo spada u privatno pravo ili javno pravo. Stav je nekih autora da je do danas radno pravo zadržalo i privatnopravne i javnopravne karakteristike ali se izdvojilo i formiralo u samostalnu pravnu disciplinu sa svojim imenom, predmetom i samostalnom metodom.
Ako zatrebate pomoć vezano za sklapanje ugovora o radu, obratite nam se s povjerenjem.
