Trgovačko pravo zasigurno predstavlja jednu od najdinamičnijih pravnih grana te su trgovački odnosi kao takvi podložni stalnoj promjeni. Neprekidnim nadopunjavanjem novim pravnim pravilima, trgovačko pravo određuje položaj sudionika u trgovačkom prometu, trgovačke ugovore koje oni sklapaju u obavljanju svoje djelatnosti, pravne institute koji omogućuju i unapređuju provedbu trgovačkih poslova i drugo. Ovim ćemo člankom najprije navesti izvore trgovačkog prava što je bitno za sklapanje samih trgovačkih ugovora. Navesti ćemo kakav je odnos građanskih i trgovačkih ugovora, te kako se sklapaju trgovački ugovori i tko ih sve može sklopiti.
Trgovački ugovori i izvori trgovačkog prava
Izvori trgovačkoga prava obuhvaćaju sve one čimbenike koji stvaraju trgovačko pravo kao i oblike preko kojih dobivamo spoznaju o toj grani prava.
S jedne strane, formalni izvor trgovačkog prava je Zakon o obveznim odnosima. Njegove odredbe primjenjuju se kako na građanske tako i na trgovačke ugovore pod uvjetom da za trgovačke ugovore nije izrijekom drukčije određeno.
Međutim, temeljni pravni izvor trgovačkog prava je Zakon o trgovačkim društvima jer su njime regulirana su pitanja zajednička svim trgovačkim društvima kao primjerice, predmet poslovanja, naziv, sjedište, djelovanje trgovačkih društava prema trećima odnosno zastupanje i drugo.
S druge strane, kao neformalni izvor trgovačkog prava javlja se autonomno trgovačko pravo. Njega stvaraju trgovci kojima je to pravo i namijenjeno, u granicama dopuštenim prethodno navedenim prisilnim propisima. Ono obuhvaća poslovne (trgovačke) običaja, uzance te različite oblike formularnog prava (opće uvjete poslovanja, tipske te adhezijske ugovore).
Građanski i trgovački ugovori – u čemu je razlika
Kategorizacija ugovora na ugovore građanskog prava ili trgovačke ugovore ovisi o tome tko su ugovorne strane. Ova podjela čini se prije svega radi zaštite slabije ugovorne strane. Tako primjerice ugovor o kupoprodaji ili pak ugovor o djelu može biti sklopljen ili kao građanski ili kao trgovački.
Na građanske ugovore primjenjuju se opća pravila Zakona o obveznim odnosima, odnosno o građanskom se ugovoru radi uvijek ukoliko Zakon ne propisuje da se radi o kojoj drugoj kategoriji ugovora. Prije svega, građanski su ugovori oni koje sklapaju dva subjekta izvan granica gospodarske djelatnosti. Primjerice, građanski ugovor je ugovor o kupoprodaji rabljenog vozila od fizičke osobe.
Trgovački ugovori su ugovori što ih sklapaju trgovci među sobom u obavljanju djelatnosti koje čine predmet poslovanja barem jednoga od njih ili su u vezi s obavljanjem tih djelatnosti. Na trgovačke se ugovore primjenjuju opća pravila Zakona o obveznim odnosima, osim ako za njih nije izrijekom drugačije određeno. Tipičan primjer trgovačkog ugovora bio bi kupnja motornih vozila, kada ih trgovačko društvo koje se bavi prijevozom kupuje radi obavljanja svoje djelatnosti od trgovačkog društva čija je djelatnost distribucija navedenih vozila.
Sklapanje trgovačkih ugovora
Pri sklapanju trgovačkih ugovora, trgovci imaju široku autonomiju glede uređenja svojih odnosa, a granice su samo ustavna načela, prisilni propisi i moral društva. Smatra se da je trgovački ugovor sklopljen kada su se trgovci suglasili o bitnim sastojcima ugovora.
Tko sklapa trgovačke ugovore?
Sukladno navedenom, trgovački ugovori su ugovori što ih sklapaju trgovci među sobom.
Pojam trgovca uređuje članak 3. Zakona o trgovačkim društvima. Trgovac je, ako navedenim Zakonom nije drugačije određeno, osoba koja samostalno trajno obavlja gospodarsku djelatnost radi ostvarivanja dobiti proizvodnjom, prometom robe ili pružanjem usluga na tržištu. Može se zaključiti da je trgovac trgovačko društvo, neovisno o tome obavlja li gospodarsku ili neku drugu djelatnost. Trgovačka društva jesu javno trgovačko društvo, komanditno društvo, dioničko društvo, društvo s ograničenom odgovornošću i gospodarsko interesno udruženje.
Osim trgovačkih društva, sukladno Zakonu, status trgovca ima i trgovac pojedinac. Trgovac pojedinac je fizička osoba koja samostalno obavlja gospodarsku djelatnosti u skladu s propisima o obrtu i upisana je u sudskom registru kao trgovac pojedinac.
Uz navedene, osobe koje se bave slobodnim zanimanjima poput odvjetnika, liječnika, umjetnika raznih vrsta i slično čija djelatnost je uređena posebnim propisima, smatraju se trgovcima u smislu Zakona o trgovačkim društvima samo ako je to u tim propisima određeno.
Važno je napomenuti da individualni poljodjelci nisu trgovci u smislu Zakona o trgovačkim društvima.
Treba Vam odvjetnik ili pravni savjet, obratite nam se s povjerenjem.
