Kako bi se utvrdila ništetnost nekog ugovora, podnosi se tužba za ništetnost ugovora odnosno tužba na utvrđenje ništetnosti ugovora na temelju koje će se u sudskom postupku utvrditi postojanje najmanje jednog od razloga ništetnosti ugovora.
Ništetnost ugovora
Ništetnost je teži oblik nevaljalosti pravnog posla te djeluje ex tunc, odnosno od trenutka sklapanja pravnog posla.
Drugim riječima, to znači da ugovor nikad ni nije bio sklopljen jer ne proizvodi pravne učinke koje bi inače proizvodio da je valjan.
Općenito, ništetnim ugovorom se smatra ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, kogentnim normama ili moralu društva, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje nešto drugo.
Razlozi ništetnosti ugovora mogu biti nedostatak poslovne sposobnosti, mane volje poput šale, fizičke sile, nesporazuma i simulacije.
Ostali razlozi ništetnosti postoje i ako je predmet ugovora činidba koja je nemoguća, nedopuštena, neodređena i neodrediva ili ako je sklopljen iz nedopuštenih pobuda ili ako nije sklopljen u propisanoj formi.
Za takav pravni odnos koji je nastao na temelju ništetnog pravnog posla smatra se da uopće nije ni nastao, tj. ne postoji.
Više informacija o ništetnosti ugovora možete saznati u našem članku – Ništetnost ugovora.
Tužba za ništetnost ugovora
S obzirom na to da se ništetni pravni poslovi ne pobijaju niti se ne mogu poništiti (prvenstveno iz razloga što pravni posao nije ni nastao pa se nema što pobijati niti poništiti) ništetnost se treba utvrditi na temelju tužbe na utvrđenje ništetnosti ugovora.
To se utvrđuje deklaratornom tužbom koja se još zove tužba na utvrđenje temeljem koje se donosi deklaratorna presuda.
Deklaratorna tužba je tužba u kojoj se traži od suda da samo utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave.
Takva tužba se podiže kad tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje ili nepostojanje nekog pravnog odnosa.
Svrha i cilj deklaratorne tužbe
Svrha deklaratorne tužbe je da se donese presuda kojom će se zaštiti prava ili pravni interesi tužitelja, tj. da se donese deklaratorna presuda kojom tužitelj za buduće vrijeme osigurava svoja prava i interese.
Kod podizanja deklaratorne tužbe postojanje pravnog interesa je obvezan uvjet na čije ispunjenje pazi sud po službenoj dužnosti, ali može i od tužitelja tražiti da učini vjerojatnim postojanje svog pravnog interesa.
Pravni interes postoji uvijek kada je svrha spora da se donese presuda koja na neki način pogoduje tužitelju, odnosno osigurava mu zaštitu ugroženih prava.
Na temelju deklaratorne tužbe većinom se donosi deklaratorna presuda koja na autoritativan način određuje sadržaj određenih pravnih odnosa.
Cilj deklaratorne tužbe i tužbe na utvrđenje ostvaruje se pravomoćnošću što znači da nakon pravomoćnosti presude nema prisilnog izvršenja, odnosno po deklaratornoj presudi ne može se provesti ovrha.
U slučaju da subjekt iz pravnog odnosa o kojem je odlučeno takvom presudom ne postupi u skladu s njom, podnositelj deklaratorne tužbe će morati radi zaštite svojih prava podnijeti protiv prekršitelja drugu vrstu tužbe, a to je kondemnatorna tužba, kojom traži od suda da naloži protivnoj stranci da u njegovu korist nešto učini, trpi ili propusti.
Ukoliko Vam treba odvjetnik ili pravni savjeti, javite nam se s povjerenjem!
