Izmjena pravne regulative poreznog sustava Republike Hrvatske započela je još 2017. godine te je rezultirala stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dobit početkom 2020. godine. Novi Zakon o porezu na dobit (NN 32/20) se sastoji od trinaest dijelova te će se u nastavku objasniti njegove najbitnije dijelove sa navedenim izmjenama i dopunama.
U zakonu je dopunjen krug obveznika poreza na dobit, način utvrđivanja porezne osnovice te porezna stopa po kojoj se plaća porez na dobit.
Tko se smatra obveznikom plaćanja poreza na dobit?
Uz navođenje temeljnih odredba u prvom dijelu, drugi dio Zakona određuje koje pravne ili fizičke osobe su obveznici plaćanja poreza na dobit.
U prvom redu to je trgovačko društvo i druga pravna i fizička osoba rezident Republike Hrvatske a koja gospodarsku djelatnost obavlja samostalno, trajno i radi ostvarivanja dobiti, dohotka ili prihoda ili drugih gospodarskih procjenjivih koristi. Isto tako, smatra se poreznim obveznikom tuzemna poslovna jedinica inozemnog poduzetnika, odnosno onog koji u Hrvatskoj nema sjedište ili upravu (nerezident).
S druge strane, fizička osoba koja utvrđuje dohodak na način propisan za samostalne djelatnosti prema propisima o oporezivanju dohotka ili koja počinje obavljati takvu samostalnu djelatnost postaje obveznik poreza na dobit ako izjavi da će plaćati porez na dobit umjesto poreza na dohodak te ako u prethodnom poreznom razdoblju ostvari ukupni primitak veći od 7.500.000,00 kuna.
Važno je naglasiti da se samo iznimno tijela državne uprave, tijela područne (regionalne) samouprave, tijela lokalne samouprave, Hrvatska narodna banka, državne ustanove i slično smatraju obveznici poreza na dobit ako obavljaju gospodarstvenu djelatnost, a neoporezivanje te djelatnosti bi dovelo do stjecanja neopravdanih povlastica na tržištu, obveznici su poreza na dobit za tu djelatnost.
Zakon o porezu na dobit i porezna osnovica
U trećem dijelu Zakona definira se porezna osnovica kao razlika prihoda i rashoda prije obračuna poreza na dobit koja se može uvećavati i umanjivati, a utvrđuje se prema računovodstvenim propisima. Primjerice, porezna osnovica se smanjuje za prihode od dividendi i udjela u dobiti, za svotu amortizacije koja nije bila porezno priznata u ranijim razdobljima i slično, a povećava se za rashode od vrijednosnih usklađenja dionica i udjela (nerealizirani gubici) ako su bili iskazani u rashodima, za troškove prisilne naplate poreza ili drugih davanja te iz drugih razloga propisanih u Zakonu.
Izmjena Zakona unosi novinu a ta je da porezni obveznik koji u prethodnom poreznom razdoblju ne ostvari prihode veće od 7.500.000,00 kn može utvrđivati poreznu osnovicu prema novčanom načelu, odnosno na način da se porezna osnovica prije propisanih uvećanja ili umanjenja uveća ili umanji za određene nenovčane transakcije i nerealizirane dobitke/gubitke te određene novčane transakcije i realizirane dobitke/gubitke.
Važno je napomenuti da ako se u postupku utvrđivanja porezne osnovice utvrdi negativna osnovica, porezni obveznik ima porezni gubitak koji se prenosi i nadoknađuje umanjivanjem porezne osnovice u sljedećih pet godina, ako Zakon ne određuje drukčije.
Stopa poreza na dobit
Sljedeća izmjena odnosi se na poreznu stopu koja se opisuje u petom dijelu Zakona.
Na utvrđenu poreznu osnovicu plaća se porez na dobit po stopi od 12% ako su u poreznom razdoblju ostvareni prihodi do 7.500.000,00 kuna ili 18% ako su u poreznom razdoblju ostvareni prihodi jednaki ili veći od 7.500.000,01 kuna.
Utvrđivanje, obračunavanje i plaćanje poreza na dobit
Šesti dio Zakona propisuje da se porez na dobit utvrđuje za porezno razdoblje koje je u pravilu kalendarska godina i to prema dobiti koju je poduzetnik ostvario u tom razdoblju.
Deveti dio Zakona određuje da obveznici poreza na dobit plaćaju tijekom godine predujmove poreza na dobit na osnovi porezne prijave za prethodnu godinu. Konačni obračun poreza na dobit obavlja se na temelju porezne prijave koju porezni obveznici dostavljaju Poreznoj upravi najkasnije četiri mjeseca nakon isteka razdoblja za koje se utvrđuje porez na dobit.
Dakle, porez na dobit utvrđuje se za porezno razdoblje, prema poreznoj osnovici utvrđenoj za porezno razdoblje i propisanoj stopi te ga je porezni obveznik dužan platiti s danom podnošenja porezne prijave.
Zakon o porezu na dobit i porez na dobit po odbitku
Porez po odbitku jest porez kojim se oporezuje dobit koju ostvari nerezident u Republici Hrvatskoj.
Porez po odbitku plaća se na kamate, dividende, udjele u dobiti, autorska prava i druga prava intelektualnog vlasništva (prava na reprodukciju, patente, licencije, zaštitni znak, dizajn ili model i druga slična prava) koje tuzemni isplatitelj plaća inozemnim osobama koje nisu fizičke osobe.
Porezna osnovica poreza po odbitku je bruto iznos naknade koju tuzemni isplatitelj plaća nerezidentu – inozemnom primatelju te se plaća po stopi od 15%, osim za dividende i udjele u dobiti na koje se porez po odbitku plaća po stopi od 12%.
Treba li Vam odvjetnik ili pravni savjet, obratite nam se s povjerenjem.
