Zastara kao pravni institut služi pridonošenju pravne sigurnosti sudionika u pravnim odnosima. Ona je opći pravni institut i postoji u građanskom, upravnom, kaznenom, poreznom i drugim granama prava.
Pod zastarom se smatra gubitak zahtjeva zbog neizvršavanja sadržaja prava kroz određeno vrijeme. Zastara kao pravni institut nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem vjerovnik ima pravo zahtijevati izvršenje svojeg prava. Vrlo je važno da vjerovnik pazi za mogućnost ostvarivanja svojih prava jer protekom zastarnog roka gubi pravo da isto prisilnim putem ostvari.
Na rokove zastare najčešće se primjenjuju propisi Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 78/15, 29/18) , no posebnim se zakonima ista može i drugačije regulirati, kao što to čini Opći porezni zakon. U ovom ćemo se članku osvrnuti na zastaru kako je ona propisana Zakonom o obveznim odnosima.
Zastara kao pravni institut propisan Zakonom o obveznim odnosima
Kao što smo već u uvodu spomenuli, zastarom prestaje vjerovnikovo pravo prisilnim putem zahtijevati ispunjenje obveze. Ipak, vrlo je važno napomenuti kako sud ne pazi na zastarne rokove po službenoj dužnosti već je na dužniku da istakne da je rok zastare protekao. Odnosno, ukoliko se dužnik nakon proteka roka zastare, u postupku za ostvarivanje vjerovnikovih prava, na istu ne pozove vjerovnik će uspješno namiriti svoju tražbinu. Pravnim se poslom ne smije odrediti drugačije vrijeme potrebno za zastaru od onog propisanog zakonom. Odnosno, zastarni rok ne smije biti ni duži ni kraći. Također se ne smije odrediti prekid zastare odnosno, da zastara neće teći određeno vrijeme.
Kad zastara kao pravni institut počinje teći?
Zastara počinje teći prvog dana nakon što je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjavanje svoje obveze, osim ako zakonom nije što drugo propisano. Ukoliko se obveza ne sastoji u tome da se nešto učini, već da se nešto ne učini odnosno propusti ili trpi tada zastara počinje teći prvog dana kada je dužnik postupio protivno toj obvezi. Ukoliko dođe do prijenosa obveze sa jedne na drugu osobu, u vrijeme potrebno za zastaru računa se i vrijeme koje je proteklo u korist dužnikovih prednika. Zastara nastupa kad istakne posljednji dan vremena određenog zakonom. Nastupom zastare glavnu tražbinu zastarijevaju i tražbine kamata, plodova, troškova i ugovorne kazne. 
Odricanje od zastare
Dužnik se ne smije odreći zastare sve dok ne protekne vrijeme za njezino ostvarenje. Odricanjem od zastare smatra se pisano priznanje zastarjele obveze ili davanje zaloga ili kakvog drugog osiguranja za zastarjelu obvezu. Ukoliko dužnik nakon proteka zastarnog roka ispuni svoju tražbinu isti nema pravo na vraćanje ispunjenog bez obzira je li znao ili ne da je protekao rok u kojem je on dužan ispuniti svoju obvezu.
Zastara kao pravni institut- opći i posebni zastarni rok
Opći zastarni rok propisan odredbama Zakona o obveznim odnosima iznosi 5 godina. Taj rok se primjenjuje kad posebni zastarni rok nije zakonom utvrđen.
Posebni zastarni rok utvrđen je za privremene tražbine, međusobne tražbine iz ugovora o prometu roba i usluga i za zakupnine i najamnine. Također je poseban zastari rok propisan kod naknade štete, za tražbine utvrđene ugovorom o osiguranju i tražbine određene odlukom suda. Spominje se i jednogodišnji zastarni rok.
Zastara kao pravni institut- vrijeme potrebno za zastaru
Opći zastarni rok kao što vidimo u odlomku iznad iznosi 5 godina. No pitanje je koliko iznose navedeni posebni zastarni rokovi.
Tražbine povremenih davanja su tražbine koje dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima. Nije važno radi li se o sporednim tražbinama kao što su kamate ili o povremenim tražbinama u kojima se iscrpljuje samo pravo kao što su tražbine uzdržavanja. Rok zastare takvih tražbina iznosi 3 godine, a isto vrijedi i za anuitete kojima se u jednakim unaprijed određenim iznosima otplaćuje glavnica i kamate. Navedeno se ne primjenjuje za otplate u obrocima i druga djelomična ispunjenja.
3 godine je također zastarni rok za međusobne tražbine iz trgovačkih ugovora o prometu robe i usluga, odnosno ugovora koje sklope trgovac i osoba javnog prava o prometu robe i usluga te tražbine naknade za izdatke učinjene u vezi s tim ugovorima. U ovom slučaju zastara teče posebno za svaku isporuku, uslugu ili izvršen rad. Zastarni rok od 3 godine primjenjuje se i za tražbine zakupnine i najamnine, bilo da se one plaćaju povremeno ili u ukupnom iznosu.
Zastara tražbine za naknadu štete zastarijeva u roku od 3 godine, a počinje teći dana kada je štetnik za štetu saznao. No on svoje pravo može ostvarivati najkasnije u roku od 5 godina od kako je šteta nastala.
Jednogodišnji zastarni rok
Spomenuli smo da neke tražbine zastarijevaju u roku od 1 godine, a postavlja se pitanje koje su to tražbine? Ove tražbine je vrlo važno spomenuti s obzirom na to da se one javljaju u svakom kućanstvu.
To su:
-tražbina naknade za isporučenu električnu i toplinsku energiju, plin, vodu, za dimnjačarske usluge i za održavanje čistoće, kad je isporuka, odnosno usluga obavljena za potrebe kućanstva,
-tražbina radiopostaje i radiotelevizijske postaje za uporabu radioprijamnika i televizijskog prijamnika,
-tražbina pošte, telegrafa i telefona za uporabu telefona i poštanskih pretinaca te druge njihove tražbine koje se naplaćuju u tromjesečnim ili kraćim rokovima,
-tražbina pretplate na povremene tiskovine, računajući od isteka vremena za koje je tiskovina naručena.
Zastara kao pravni institut u ugovorima o osiguranju
Ukoliko ste ugovorili policu osiguranja života tada će vaša prava zastarijevati u roku od 5 godina, dok će u ostalim slučajevima taj rok iznositi 3 godine. Rok počinje teći prvog dana poslije proteka kalendarske godine u kojoj je tražbina nastala. Ukoliko osiguranik do dana nastupanja zastare nije bio upoznat da se osigurani slučaj dogodio, rok zastare počinje teći od dana kad je za njega saznao. No u svakom slučaju zastara će nastupiti u roku od 10 godina kod osiguranja života i u roku od 5 godina kod ostalih osiguranja.
Zastoj zastare
Postoje slučajevi u kojima zastara ne teče. Takvi slučajevi su između bračnih drugova, između roditelja i djece dok traje roditeljsko pravo, između štićenika i njegova skrbnika te upravnog tijela socijalne skrbi za trajanja skrbništva i dok ne budu položeni računi te između osoba koje žive u izvanbračnoj zajednici, dok ta zajednica postoji. Zastara ne teče ni u slučaju mobilizacije, u slučaju neposredne ratne opasnosti ili rata za tražbine osoba na vojnoj dužnosti. Kao ni za tražbine koje imaju osobe zaposlene u tuđem kućanstvu prema poslodavcu ili članovima njegove obitelji koji zajedno s njim žive, sve dok taj odnos traje. Zastara ne teče ukoliko vjerovnik nije mogao zbog nesavladivih prepreka sudskim putem zahtijevati ispunjenje obveze. Zastara ponovo počinje teći nakon prestanka uzroka zastoja.
Prekid zastare
Ukoliko dužnik prizna dug, zastara se prekida. Zastara će se prekinuti podnošenjem tužbe i svakom drugom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Ukoliko tužba bude odbačena ili odbijena te ukoliko vjerovnik odustane od tužbe tada se smatra da prekid zastare nije ni nastupio. Za prekid zastare nije dovoljno da vjerovnik pozove dužnika da ispuni svoju obvezu. Nakon prekida zastara počinje teći iznova te se vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa u zakonom određeni rok za zastaru.
Treba li Vam odvjetnik ili pravni savjet, obratite nam se s povjerenjem.
