Primili ste tužbu i našli ste se u sudskom postupku, a niste sigurni biste li sami zastupali svoje interese i poduzimali radnje u postupku ili bi se odlučili za zastupanje odvjetnika? Ako ste u strahu da ćete zbog propuštanja radnji u pojedinom postupku izgubiti prava, ovaj članak uputiti će vas na mogućnost angažiranja odvjetnika kao kvalificiranog zastupnika koji na temelju školovanja i iz vlastitog iskustva poznaje pravo, pravnu praksu i pravne običaje Republike Hrvatske.
Zastupanje odvjetnika u pravnom sustavu
U svim je zemljama normalno i uobičajeno da stranke u postupku pred sudom zastupaju odvjetnici. Ovisno o tome nameće li se strankama obveza angažiranja punomoćnika ili je stranka ovlaštena da slobodno sama zastupa svoje interese i poduzima parnične radnje u parnici u kojoj se odlučuje o pravima kojima može slobodno raspolagati, razlikuju se permisivni i restriktivni sustavi.
U permisivnom sustavu stranka može sama zastupati svoje interese u postupku te slobodno odabrati punomoćnika između najšireg kruga osoba, a u restriktivnom stranka se ne može sama zastupati već mora izabrati punomoćnika strogo definiranih kvaliteta.
Pravni sustav Republike Hrvatske bliži je permisivnom sustavu jer samo u određenim, zakonom navedenim slučajevima postoji obveza stranke da angažira odvjetnika u zastupanju.
Tko sve osim odvjetnika može zastupati stranku?
Jedno od osnovnih načela vođenja parničnog postupka je načelo stranačke autonomije. Stranka koja je potupuno poslovno sposobna ne samo da je ovlaštena da sklapa pravne poslove, već i da, ako se radi o pravima kojima može slobodno raspolagati, sama zastupa svoje interese, poduzima parnične radnje kojima bi zaštitila svoje pravo.
Stranka je ovlaštena podnijeti tužbu, povući je, priznati tužbeni zahtjev ili ga se odreći, zaključiti nagodbu, podnijeti pravni lijek i odreći ga se, staviti zahtjev za ovrhu ili osiguranje, te poduzeti druge radnje.
Međutim, prema Zakonu o parničnom postupku, ako stranka nije parnično sposobna, radnje u postupku pred sudom mogu za nju poduzimati zakonski zastupnici. U tom slučaju, kao punomoćnik stranke može biti njezin srodnik po krvi u pravoj liniji, brat, sestra ili bračni drug ako je potpuno poslovno sposoban te ako se ne bavi nadripisarstvom, neovlaštenim pružanjem pravne pomoći uz naknadu.
U ostalim slučajevima, stranka iako ima parničnu sposobnost može svjom voljom angažirati punomoćnika, najčešće odvjetnika, ali i drugu osobu, primjerice, osobu koja je s njome u radnom odnosu ako je potpuno poslovno sposobna.
U slučajevima stranačkog odabira punomoćnika, ako bi sud utvrdio da punomoćnik nije potpuno poslovno sposoban, takvoj osobi bi uskratio daljnje zastupanje i o tome obavijestio stranku.
Obvezatno zastupanje odvjetnika kao profesionalnih punomoćnika
Prema Zakonu o parničnom postupku, obveza stranke da angažira odvjetnika postoji samo u određenim slučajevima propisanim zakonom:
– ako u parnicama o imovinskopravnim zahtjevima vrijednost predmeta spora prelazi 50.000,00 kuna, punomoćnici pravnih osoba mogu biti samo osobe koje imaju položen pravosudni ispit
– stranka može podnijeti prijedlog za dopuštenje revizije i reviziju preko opunomoćenika koji je odvjetnik, a samo iznimno, stranka može sama podnijeti prijedlog za dopuštenje revizije i reviziju ako ima položeni pravosudni ispit, odnosno za nju može prijedlog za dopuštenje revizije i reviziju podnijeti kao opunomoćenik osoba koja ju je prema odredbama ZPP-a ili kojega drugog zakona ovlaštena zastupati u tom svojstvu iako nije odvjetnik – ako ima položen pravosudni ispit
Zastupanje odvjetnika u kaznenim predmetima
Prema Kodeksu odvjetničke etike, okrivljenika u kaznenim predmetima zastupa odvjetnik. Odvjetnik je redovito dužan preuzeti ponuđenu obranu okrivljenika u kaznenim predmetima, bez obzira na osobu okrivljenika i narav djela.
Odvjetnik ne smije odbiti pružanje pravne pomoći u kaznenom predmetu zbog toga što bi uspješna obrana bila teška, zbog toga što postoje nepobitni dokazi o izvršenom kaznenom djelu, zbog toga što je stranka priznala izvršenje kaznenog djela, zbog težine kaznenog djela, zbog javnog mnijenja i sl.
U svojim pravnim razlaganjima i zaključcima odvjetnik nije vezan za uputu stranke, već se dužan držati upute koju mu je stranka dala glede činjeničnoga stanja, te može napustiti obranu svoga branjenika samo ako mu braniteljska savjest ne bi dopuštala daljnju obranu.
Argumenti za obvezatno zastupanje odvjetnika kao kvalificiranog zastupnika
Propisivanjem da stranku kao punomoćnik može, a u određenim slučajevima mora zastupati u pravilu samo odvjetnik, htjela se osigurati viša razina kvalitete u zastupanju stranaka. Time se pridonijelo efikasnosti postupaka i kvalitetnijim rezultatima utemeljenih na zakonitom suđenju.
Odvjetnici su dio pravne profesije te su po svom obrazovanju, stručnom iskustvu i odgovornosti osobe kvalificirane za zastupanje.
Budući da odvjetnici pravno zanimanje obavljaju na trajnoj osnovi kao poziv, njihvo kvalitetno zastupanje ubrzava i pojeftinjuje vođenje postupka, olakšava posao sudu oslobađajući ga odgovornosti da poučava neuke stranke o njihovim pravima. Poznavanjem pravnih normi odvjetnik stranci pomaže da bolje razumije svoj procesni položaj, izbjegne poduzimanje bezizglednih radnji i obijesno vođenje postupka. Osim toga, odvjetnici su se dužni pridržavati pravila profesionalne etike, te podliježu posebnim disciplinskim sankcijama tako da je njihova dužnost raditi u interesu stranke.
Punomoć za zastupanje odvjetnika
Sukladno Zakonu o odvjetništvu, odvjetnik je dužan zastupati stranku koja mu se obrati, a smije uskratiti zastupanje samo zbog razloga koje propisuju zakon, statut Komore i Kodeks odvjetničke etike. Ako odvjetnik prihvati pružiti stranci pravnu pomoć, njihov će se odnos temeljiti na pisanoj punomoći koja je ovlaštenje za zastupanje i koja može, ali ne mora, sadržavati opseg ovlaštenja.
Stranka može izričito ovlastiti odvjetnika da poduzima sve ili samo neke pravne radnje u parnici (npr. samo zastupanje na ročištima, a ne i pisanje podnesaka). Radnje u postupku što ih punomoćnik poduzima u granicama punomoći imaju isti pravni učinak kao da ih je poduzela sama stranka.
Ovlaštenje po odvjetničkoj punomoći
Ako je stranka izdala odvjetniku punomoć za vođenje parnice, a nije pobliže odredila ovlaštenja u punomoći, odvjetnik je ovlašten na temelju takve punomoći:
obavljati sve radnje u postupku (osobito podnijeti tužbu, povući je, priznati tužbeni zahtjev ili se odreći tužbenog zahtjeva, zaključiti nagodbu, podnijeti pravni lijek i odreći se ili odustati od njega te zahtijevati izdavanje mjera osiguranja),
– stavljati zahtjev za ovrhu ili osiguranje i poduzimati potrebne radnje u postupku u povodu takva zahtjeva,
– od protivne stranke primiti dosuđene troškove,
– punomoć prenijeti na drugog odvjetnika ili ovlastiti drugog odvjetnika na poduzimanje samo pojedinih radnji u postupku.
Osim toga, odvjetnik kome je dana punomoć može odrediti da će ga u zastupanju stranke zamjenjivati odvjetnički vježbenik koji je kod njega zaposlen, s time da odvjetnički vježbenici bez položenoga pravosudnog ispita to mogu činiti samo pred sudom prvoga stupnja u postupcima čija vrijednost predmeta spora nije veća od 50.000,00 kuna.
Opoziv i otkaz punomoći
Stranka ima pravo odvjetniku u svako doba opozvati punomoć bez navođenja razloga opoziva. Odvjetnik isto tako ima pravo otkazati punomoć stranci zbog istih razloga zbog kojih smije uskratiti zastupanje:
– ako je on ili koji drugi odvjetnik koji je radio ili radi u istom uredu u istoj stvari ili stvari koja je s njome pravno povezana zastupao protivnu stranku ili obje stranke, dao im pravni savjet ili od njih primio uputu,
– ako je u istoj stvari ili stvari koja je s njome pravno povezana radio kao odvjetnički vježbenik kod odvjetnika koji je zastupao protivnu stranku,
– ako je u istoj stvari ili stvari koja je s njome pravno povezana radio kao sudac, državni odvjetnik ili kao službena osoba u upravnom ili drugom postupku,
– u drugim slučajevima predviđenim zakonom, statutom Komore i Kodeksom odvjetničke etike
Razlika između opoziva i otkaza punomoći sastoji se u tome što je u slučaju otkazivanja zastupanja, odvjetnik dužan nastaviti s pružanjem pravne pomoći stranci ako je potrebno da se od nje otkloni kakva šteta, ali najviše 30 dana nakon otkaza punomoći.
U oba slučaja, odvjetnik je dužan nakon prestanka zastupanja predati stranci, na njen zahtjev, sve njene spise i isprave, čak i ako mu stranka nije platila odgovarajuću nagradu, a ako stranka to ne zatraži, dužan je čuvati spise najmanje deset godina po pravomoćnom okončanju postupka u kojemu je stranku zastupao.
Pravo odvjetnika na nagradu za svoj rad te naknadu troškova
Suprotno raširenom mišljenju, odvjetnici ne mogu naplaćivati svoje usluge prema vlastitom nahođenju koliko god poznati bili, već imaju pravo na nagradu za svoj rad te na naknadu troškova u vezi s obavljenim radom sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.
Predmetnu Tarifu utvrđuje i donosi Hrvatska odvjetnička komora uz suglasnost ministra pravosuđa, a na temelju izdanog računa za izvršene usluge. Odvjetnička tarifa određuje način vrednovanja, obračunavanja i plaćanja odvjetničkih usluga i izdataka koje su stranke dužne platiti odvjetniku za radnje obavljene po punomoći, a posebno uređuje pitanje naknade troškova za različite vrste postupka ( kazneni i prekršajni, parnični itd.).
Naime, odvjetnička tarifa se temelji na sustavu bodova za obavljanje pojedinih radnji prema tome u kojoj se vrsti postupka pruža pravna pomoć i o kojoj se pravnoj radnji radi (npr. sastavljanje tužbe, zastupanje na ročištu u sudu, za radnje koje se obavljaju izvan zgrade suda, očevide i sl.).
Tako se bodovi za pojedine poduzete radnje razlikuju ovisno o tome radi li se o prekršajnom ili kaznenom postupku, ili ako se radi o kaznenom postupku, ovisno o visini kazne zapriječene za kazneno djelo zbog čijeg se počinjenja pruža pravna pomoć. Ako se pruža pravna pomoć u parnici, tada je iznos bodova veći što je viši iznos vrijednosti predmeta spora (npr. ako se radi o sporu glede vlasništva nekretnine, vrijednost predmeta spora biti će jednaka novčanoj protuvrijednosti sporne nekretnine).
Ugovaranje nagrade za zastupanje odvjetnika
Osim ovakvog načina obračuna odvjetničkih usluga, u kaznenim i imovinskopravnim stvarima odvjetnici mogu sa strankom ugovoriti nagradu za rad na bazi satnice, a samo u imovinskopravnim i nagradu za rad koja je u razmjeru s uspjehom u postupku odnosno u pravnim radnjama koje će za stranku odvjetnik poduzeti sukladno odvjetničkoj Tarifi. Dakle, u imovinsko- pravnim stvarima stranke mogu svoj odnos sa odvjetnikom regulirati i pisanim ugovorom.
Naknada troškova za zastupanje odvjetnika
Osim nagrade za rad, odvjetnik ima pravo i na naknadu troškova u vezi s obavljenim radom i to na naknadu troškova za stvarne izdatke koji su mu bili potrebni da obavi posao primjerice, izdatke za prijevoz, izdatke za poštanske, telefonske usluge i slično.
Opće je pravilo u vezi snošenja troškova parničnog postupka jest da stranka koja je u cijelosti izgubila parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču nadoknaditi troškove vođenja postupka.
Važno je napomenuti da je nakon završetka postupka , u opravdanim slučajevima dopušteno odobravati popust i time odstupiti od odvjetničke tarife.
To osobito dolazi do izražaja ako je tražbina neutjeriva, a posebno se preporučuje odvjetniima odobriti popust ako se stranka nalazi u teškom imovinskom položaju.
S druge strane, ako stranka sama ponudi odvjetniku veću nagradu od one koju određuje odvjetnička tarifa, a odvjetnik tu ponudu nije ničim izazvao, smije primiti takvu nagradu, ali pod uvjetom da ona nije u očitu nerazmjeru s njegovim uslugama, s ishodom njegova rada i s imovinskim stanjem stranke.
Odnos odvjetnika prema stranci
Kodeksom odvjetničke etike propisano je da je osnovna dužnost odvjetnika vjernost stranci. Odvjetnik je dužan posvetiti svu svoju stručnost i savjesnost zastupanju stranke i pružiti joj pravnu pomoć bez odgode i zastoja.
Isto tako, prigodom preuzimanja zastupanja odvjetnik mora paziti na to da zbog preopterećenosti ne ugrozi pravodobnost, temeljitost i savjesnost obavljanja svoje dužnosti, a ako mu se obraća prevelik broj stranaka treba uputiti stranke drugim odvjetnicima.
Dok traje zastupanje odvjetnik ne smije ni na koji način, u odsutnosti stranke ili bez njezina pristanka u vezi sa spornim predmetom dolaziti u dodir s protivnom strankom.
Osim toga zabranjeno mu je i prihvatiti ponudu protivne stranke da je zastupa, premda i u drugoj stvari, pa čak ni nakon završetka postupka u kojemu je zastupao svoju stranku ako bi to prema okolnostima slučaja bilo protivno načelima odvjetničke etike.
Odvjetniku je također zabranjeno i istovremeno zastupanje suparničara ili suokrivljenika kada su njihovi interesi u međusobnu sukobu.
Isto tako, odvjetnik je dužan čuvati kao tajnu sve ono što je prigodom pružanja pravne pomoći saznao kao povjerljivo od svoje stranke ili na drugi način, i to za sve vrijeme postupka pa i nakon njega, osim ako mu stranka na nedvojben način dopusti njeno iznošenje.
Trebate li zastupanje odvjetnika, obratite nam se s povjerenjem.
