Tko isplaćuje naknadu plaće zbog ozljede na radu?
Naknada plaće zbog ozljede na radu ili oboljenja od profesionalnih bolesti, kao jedno od pravo osiguranika iz zdravstvenog osiguranja obračunava se i isplaćuje iz sredstva pravne, odnosno fizičke osobe kod koje je uposlen osiguranik.
Nije moguća subrogacija osiguratelja u osiguranikova prava prema štetniku u situaciji kada takva prava osiguranika prema osobi odgovornoj za štetu ne postoje.
Zakonom nije propisana mogućnost (pravo) poslodavca (osiguranika) zahtijevati od osobe koja je odgovorna za štetu vraćanje nadoknade plaće koju je isplatio svome radniku zbog ozljede na radu.
ODLUKA: VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, presuda broj: Rev 1894/2011-2 od 28. travnja 2015. godine
Izvod iz obrazloženja odluke:
Naknadu plaće zbog ozljede na radu ili oboljenja od profesionalnih bolesti, kao jedno od pravo osiguranika iz zdravstvenog osiguranja (čl. 15. i 19. ZZO/97), obračunava i isplaćuje iz svojih sredstva pravna, odnosno fizička osoba kod koje je uposlen osiguranik
Poslodavac koji je, postupajući u skladu s naprijed navedenim zakonskim odredbama, svom radniku isplati naknadu plaće za vrijeme bolovanja zbog ozljede na radu koju je uzrokovala treća osoba (štetnik), prema općim propisima odgovornosti za štetu nije subjekt izvanugovornog odnosa nastalog ozljeđivanjem njegovog radnika i to iz jednostavnog razloga jer na njega nije bila usmjerena štetna radnja.
Slijedom toga, u situaciji kad je štetna radnja usmjerena na jednu osobu, a posljedice te štetne radnje neizravno pogađaju drugu osobu, ta druga osoba (kao treći koji stvarno i pravno stoji izvan odnosa štetnik-oštećenik) da bi na osnovi općih odredbi odgovornosti za štetu imala pravo na naknadu štete, takvo njezino pravo, kao samostalno pravo prema oštećeniku, mora biti zakonom izričito propisano.
Prema odredbi čl. 939. st. 1. ZOO, isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguravatelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu.
Međutim, nije moguća subrugacija osiguratelja u osiguranikova prava prema štetniku u situaciji kada takva prava osiguranika prema osobi odgovornoj za štetu nisu zakonom propisana (i zato ne postoje).
Prava osiguranika prema osobi odgovornoj za štetu
ODLUKA: VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, presuda broj: Rev x 635/2015-2 od 07. srpnja 2015. godine
Izvod iz obrazloženja odluke:
Nije moguća subrogacija osiguratelja u osiguranikova prava prema štetniku u situaciji kada takva prava osiguranika prema osobi odgovornoj za štetu ne postoje.
Prema odredbi članka 939. stavak 1. ZOO-a (NN 35/2005), isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu.
Nije moguća subrogacija osiguratelja u osiguranikova prava prema štetniku u situaciji kada takva prava osiguranika prema osobi odgovornoj za štetu ne postoje.
Naime, niti jednom odredbom posebnog zakona (ZZO-a), ali niti nekog drugog zakona, nije propisano pravo poslodavca (osiguranika) na povrat nadoknada plaće isplaćenih njegovom radniku zbog ozljede na radu od osobe koja je odgovorna za štetu, kakvo pravo je, odredbom članka 85. tog Zakona, izričito propisano za Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje. Iz toga se zaključuje da bi tek u slučaju kada bi bilo propisano i takvo pravo poslodavca bila moguća subrogacija u osiguranikova prava prema štetniku. Međutim, sve dok toga nema, a niti nešto takvo proizlazi iz općih odredbi o naknadi štete, nije moguća subrogacija u (nepostojeća) prava osiguranika prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu.
Naknada plaće zbog ozljede na radu – vraćanje?
ODLUKA: VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, presuda broj: Rev 1877/2011-2od 27. siječnja 2015. godine
Izvod iz obrazloženja odluke:
Zakonom nije propisana mogućnost (pravo) poslodavca (osiguranika) zahtijevati od osobe koja je odgovorna za štetu vraćanje nadoknade plaće koju je isplatio svome radniku zbog ozljede na radu.
Sukladno izloženom, a obzirom da niti jednim zakonom nije propisana mogućnost (pravo) poslodavca (osiguranika) zahtijevati od osobe koja je odgovorna za štetu vraćanje nadoknade plaće koju je isplatio svome radniku zbog ozljede na radu, kakvo pravo je (opet primjerice) izričito propisano odredbama čl. 85. ZZO-a i pripada (prema tim odredbama) Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, a ono ne proizlazi niti iz općih odredaba o naknadi štete, to je ovdje (dakle i u okolnostima konkretnog slučaja) za zaključiti da niti osiguranik tužitelja (poslodavac) nije imao vlastito pravo zahtijevati povrat isplaćenih nadoknada plaće za vrijeme bolovanja radnika od štetnika – i da takvo pravo nije stoga niti moglo prijeći na tužitelja kao njegovog osiguratelja.
Konkretno, kako osiguraniku tužitelja nije pripadalo s osnovom zahtijevati neko pravo prema osobi odgovornoj za štetu – to (nepostojeće) pravo nije mogao steći niti tužitelj (osiguratelj poslodavca): to proizlazi iz smisla navedene odredbe čl. 939. st. 1. ZOO-a i same prirode instituta subrogacije propisane tom odredbom, a prema kojoj osiguratelj (koji svome osiguraniku isplati naknadu iz osiguranja) ne može prema štetniku (ili osobi odgovornoj za štetu) imati prava koja nije imao niti njegov osiguranik.
Trebate li odvjetnik za radno pravo, obratite nam se s povjerenjem.
