Ništavost ugovora o doživotnom uzdržavanju se ocjenjuje kroz činjenicu da je ugovor o doživotnom uzdržavanju dvostrani naplatni pravni posao s elementima aleatornosti pa stoga glede pitanja ništavosti isti podliježe pravilima obveznog prava. Ništavost ugovora o doživotnom uzdržavanju može se isticati iz više razloga.
ODLUKA: VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, presuda broj: Rev 2043/2012-2 od 20. srpnja 2016. godine
Izvod iz obrazloženja odluke:
Ugovor o doživotnom uzdržavanju dvostrani naplatni pravni posao s elementima aleatornosti i da stoga glede pitanja ništavosti podliježe pravilima obveznog prava.
Prije svega valja naglasiti da je ugovor o doživotnom uzdržavanju dvostrani naplatni pravni posao s elementima aleatornosti i da stoga glede pitanja ništavosti podliježe pravilima obveznog prava iz čl. 103. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96,112/99 i 88/1 – dalje: ZOO) kao i svaki drugi ugovor.
Prema tome iako ugovor o doživotnom uzdržavanju mogu pravovaljano zaključiti bračni drugovi (tako i ovaj sud u Gž-1423/69 od 21. siječnja 1970.), ali neovisno o tome ugovor o doživotnom uzdržavanju može biti pravno nevaljan ako bi bio sklopljen protivno moralu i dobrim običajima (tako i ovaj sud u Gž-1423/69 od 21. siječnja 1970.).
Prema ocjeni ovog suda bez obzira na što se ugovor o doživotnom uzdržavanju ne može oduzeti niti osporiti elementi „ugovora na sreću“ sama činjenica da je primateljica uzdržavanja umrla uskoro nakon zaključenja ugovora, nije sam po sebi razlog ništavosti. No s druge strane ako je bilo izvjesno da predstoji smrt primaoca uzdržavanja pa je ugovor zaključen radi postizanja nedopuštenog cilja, onda bi se mogao smatrati nemoralnim i protivnom dobrim običajima , dakle ništavim.
ODLUKA: VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, presuda broj: Rev 753/2004-2 od 27. travnja 2005. godine
Izvod iz obrazloženja odluke:
Nepoštivanje sudske zabrane otuđenja i opterećenja nekretnine koja je predmetom spornog ugovora o doživotno uzdržavanju nema za posljedicu ništavost takvog pravnog posla.
Kad je u postupku utvrđeno da je ugovor sklopljen na zakonom propisan način, da se temelji na dopuštenoj osnovi, da nije protivan Ustavu Republike Hrvatske, ni prisilnim propisima ili moralu društva, pravilno je stajalište nižestupanjskih sudova da njegovim sklapanjem nisu ostvarene pretpostavke ništavosti propisane odredbom čl. 103. stavka 1. ZOO-a.
Nepoštivanje sudske zabrane otuđenja i opterećenja nekretnine koja je predmetom spornog ugovora o doživotno uzdržavanju nema za posljedicu ništavost takvog pravnog posla.
Već je odredbom članka 103. stavka 2. ZOO-a propisano da ako je sklapanje određenog ugovora zabranjeno samo jednoj strani, ugovor će ostati na snazi ako u zakonu nije što drugo predviđeno za određeni slučaj, a strana koja je povrijedila zakonsku zabranu snosi će određene posljedice. Tom je odredbom isključen razlog ništavosti ugovora prema onim ugovornim stranama na koje se zabrana ne odnosi, a to su u konkretnom slučaju primateljica uzdržavanja B. Z. i davateljica uzdržavanja N. J..
Za stranu koja je povrijedila određenu zabranu, kao što je to sudska zabrana otuđenja i opterećenja, posljedice su propisane odredbom članka 299. stavak. 5. Ovršnog zakona, koje takvu stranu obvezuju na naknadu štete predlagatelju osiguranja, dakako ukoliko predlagatelj osiguranja uspije u posebnoj parnici sa zahtjevom na kojem je temeljio prijedlog za donošenjem privremene mjere o zabrani otuđenja ili opterećenja nekretnine
ODLUKA: VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, presuda broj: Rev 1344/2008-2 od 10. ožujka 2010. godine
Izvod iz obrazloženja odluke:
Ugovor o doživotnom uzdržavanju mora biti sastavljen u pismenom obliku i ovjeren od suca. Sudac ovjerava ugovor svojim potpisom, a ne sudskim pečatom.
U odnosu na tvrdnju tužitelja da ugovor nije valjano ovjeren od suca, koja se temelji na činjenici da na potvrdi o ovjeri koja se nalazi u sudskom spisu ne postoji sudski štambilj, drugostupanjski sud je pravilno zaključio da ta okolnost nema značenje formalno-pravnog nedostatka ugovora. Osim toga, u konkretnom slučaju na primjerku potvrde o ovjeri predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju koji je dostavljen tuženiku (list 22 i 23 spisa) stavljen je i okrugli pečat suda.
Prema odredbi čl. 122. st. 4. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine broj 52/71, 47/78 i 56/00) ugovor o doživotnom uzdržavanju mora biti sastavljen u pismenom obliku i ovjeren od suca.
Sudac ovjerava ugovor svojim potpisom, a ne sudskim pečatom. Uporaba štambilja, pečata i žigova u poslovanju u sudovima propisana je odredbama čl. 97. do 101. Sudskog poslovnika (Narodne novine broj 80/97, 20/98, 118/01, 49/03, 32/04, 9/06), a iz tih odredaba ne proizlazi da bi se ugovor o doživotnom uzdržavanju ovjeravao pečatom.
Trebate li savjet odvjetnika, obratite nam se s povjerenjem.
