Ništetnost ugovora općenito
Dvije su vrste nevaljanosti ugovora, a to su pobojnost i ništetnost ugovora.
Ništetnost ugovora znači da taj ugovor ne proizvodi pravne učinke koje bi proizvodio da je valjan, odnosno on sadrži takve nedostatke i povrede pravnih pravila da posljedično nema pravni učinak.
Zakonom o obveznim odnosima navodi se da je svaki ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, kogentnim normama ili moralu društva ništetan, osim ako se takav ugovor može opravdati na način da povrijeđeno pravilo upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili je zakonom propisano nešto drugo.
Na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti, a ona djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla, odnosno ex tunc.
Pravo jedne od stranaka ugovora na isticanje ništetnosti ugovora nikad ne zastarijeva, sukladno praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske koji je potvrdio da takvo pravo strana ugovora uvijek postoji.
Potpuna i djelomična ništetnost ugovora
Nadalje, ništetnost ugovora može biti potpuna ili djelomična.
Djelomična ništetnost postoji kada u ugovoru postoji ništetnost neke odredbe bez koje ugovor može opstati i koja nije odlučujuća u ugovoru.
Odlučujućom odredbom se smatra odredba koje je uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora radi koje je ugovor i sklopljen.
Iznimno, ugovor može ostati valjan čak i ako je ništetna odlučujuća odredba ako je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje.
Kada se utvrdi ništetnost ugovora, posljedica je da je svaka strana obvezna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju ugovora, a ako to nije moguće zbog naravi obveze, vraćanje se može izvršiti plaćanjem u novcu.
Razlozi ništetnosti
Prvi razlog ništetnosti je nedostatak poslovne sposobnosti. Stranke ugovora moraju imati poslovnu sposobnost koja se zahtijeva za sklapanje tog ugovora.
Poslovna sposobnost je svojstvo fizičke i pravne osobe da vlastitim očitovanjima volje stvaraju pravne učinke, odnosno stječu prava i obveze.
Fizička osobe ju stječu punoljetnošću ili ranije ako su sklopile brak.
Primjerice, poslovno nesposobni, a time i nesposobni sklapati valjane ugovore, su maloljetnici i punoljetne osobe lišene poslovne sposobnosti.
Sljedeći razlog ništetnosti ugovora su mane volje. Mane volje su npr. šala, odnosno svjesni nesporazum koji postoji kada stranka svjesno kaže ono što uistinu ne misli, a druga strana to shvati ozbiljno. Nadalje, mane volje su fizička sila, nesporazum i simulacija.
Nemoguća, nedopuštena, neodređena i neodrediva činidba koja je predmet ugovora također čine ugovor ništavnim. Nemoguća činidba je ona koju je u trenutku sklapanja ugovora nemoguće izvršiti, a nedopuštena je ona koja je protivna Ustavu, kogentnim pravilima ili moralu društva.
Neodređena činidba je činidba koja nije dovoljno individualizirana, pa dužnik ne zna točno kako je ispuniti, a neodrediva činidba je ona koja ne sadrži podatke pomoću kojih bi se činidba mogla odrediti, npr. ako ugovor ne sadržava podatke kako bi se jasno odredila cijena.
Ugovor može biti ništetan ako je sklopljeni iz nedopuštenih pobuda, a to su pobude protivne Ustavu, kogentnim pravilima, moralu društva.
Čak i ako je nedopuštena pobuda utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor te je drugi ugovaratelj za to znao ili morao znati, ugovor će svejedno biti ništetan.
Nadalje, u hrvatskom zakonodavstvu vrijedi načelo neformalnosti ugovora, ali, ako je zakonom propisano da određeni ugovor mora biti sklopljen u propisanom obliku, nedostatak propisanog oblika isto dovodi do ništetnosti ugovora.
Ukoliko smatrate da postoji ništetnost ugovora, ono se može isticati deklaratornom tužbom kojom se može zahtijevati utvrđenje predmetnog ugovora ništetnim.
Tužba za ništetnost ugovora
Kako bi se utvrdila ništetnost nekog ugovora, podnosi se tužba za ništetnost ugovora. Više informacija o toj temi možete saznati u našem članku – Tužba za ništetnost ugovora.
Ukoliko trebate pravni savjet i pomoć, javite nam se s povjerenjem!
