Ostavinski postupak lako može dovesti do nerazumijevanja i svađa među bliskim srodnicima, čak i članovima obitelji.
Propisi koji uređuju ostavinski postupak
To je posebno slučaj ukoliko ostavitelj za vrijeme života ne odredi tko će naslijediti njegovu imovinu. Ili ako se ne zna sa sigurnošću što sve ulazi u ostavinu, odnosno koja prava i obveze pripadaju pojedinim nasljednicima ili pak drugim osobama. Stoga je za svaku osobu vrlo važno da barem načelno bude upoznata sa zakonskim odredbama Zakona o nasljeđivanju i Zakona o parničnom postupku koji uređuju predmetna pitanja.
Ovaj članak će Vam dati uvid u neka od glavnih pitanja na koja ćete sigurno tražiti odgovore kada se nađete u situaciji da ćete potencijalno postati nasljednik. Primjerice tko provodi ostavinski postupak, što je nasljednička izjava, koji su pravni lijekovi protiv rješenja o nasljeđivanju, ali i brojna druga pitanja na koja ćemo Vam pokušati dati odgovore u nastavku. Ukoliko i nakon pročitanog članka imate nejasnoće, slobodno nas kontaktirajte s povjerenjem.
Osnovni pojmovi u ostavinskom postupku
Nasljednik – osoba koja je smrću ostavitelja ( umrle fizičke osobe) stekla nasljedno pravo.
Ostavina – sastoji od svega što je bilo ostaviteljevo u trenutku njegove smrti, osim onoga što se ne može naslijediti zbog svoje pravne naravi ili po zakonu; nije ostavina ono što je tuđi udio u zajedničkoj imovini ili što netko u trenutku ostaviteljeve smrti stekne na posebnom pravnom temelju.
Ošasna imovina – smrću ostavitelja koji nema nasljednika ostavina prelazi na općinu, odnosno grad određene ovim Zakonom, koji time dobivaju jednak položaj kao da su ostaviteljevi nasljednici, čega se oni ne mogu odreći.
Pravni temelj nasjeđivanja – zakon (nasljeđivanje na temelju zakona) i oporuka (oporučno nasljeđivanje).
Otvaranje nasljedstva – smrću osobe otvara se njezino nasljedstvo, a isti učinak ima i proglašenje osobe umrlom.
Sposobnost za nasljeđivanje – ima samo ona osoba koja je živa u času otvaranja nasljedstva, ali za dijete već začeto u času otvaranja nasljedstva uzet će se da je rođeno ako se rodi živo; također i pravne su osobe sposobne nasljeđivati na temelju oporuke, kao i stjecati prava na zapise te biti korisnik oporučnih raspolaganja.
Predmet ostavinskog postupka – u ostavinskom postupku utvrđuje se tko su ostaviteljevi nasljednici, što čini ostaviteljevu ostavinu te koja još prava glede ostavine pripadaju nasljednicima, zapisovnicima i drugim osobama.
Tko je nadležan za provođenje ostavinskog postupka?
Ostavinski se postupak u prvom stupnju provodi pred općinskim sudom odnosno pred javnim bilježnikom kao povjerenikom suda.
Predmetni se postupak pokreće po službenoj dužnosti kada sud primi smrtovnicu ili izvadak iz matice umrlih. Mjesna nadležnost za raspravljanje ostavine određuje se prema ostaviteljevu prebivalištu u vrijeme smrti, odnosno podredno: prema boravištu, mjestu gdje se nalazi pretežni dio njegove ostavine u Hrvatskoj, te prema mjestu gdje je ostavitelj upisan u knjigu državljana.
Nakon što primi smrtovnicu ili izvadak iz matice umrlih, sud će ispitati je li nadležan za ostavinski postupak, pa ako ustanovi da nije nadležan, dostavit će predmet nadležnom sudu, a ako pak sud ustanovi da je za ostavinski postupak nadležno inozemno tijelo, rješenjem će se oglasiti nenadležnim i obustaviti postupak.
Bitno je napomenuti da stranke ne mogu sporazumno mijenjati nadležnost u ostavinskom postupku.
Kada ostavinski sud povjeri javnom bilježniku provođenje ostavinske rasprave, ujedno mu odredi i rok u kojem ju je dužan provesti.
Što je predmet ostavinskog postupka?
U ostavinskom postupku utvrđuje se tko su ostaviteljevi nasljednici, što čini ostaviteljevu ostavinu te koja još prava glede ostavine pripadaju nasljednicima, zapisovnicima i drugim osobama.
Što je sa nekretninama koje nisu upisane u zemljišne knjige, jesu li i one predmet nasljeđivanja?
Županijski sud u Bjelovaru u odluci pod poslovnim brojem: Gž-2473/00-2, od 21. XII. 2000. odlučio je sljedeće: „Predmet nasljeđivanja su stvari i prava koja pripadaju ostavitelju u času smrti, pa tako i nekretnine koje nisu upisane u zemljišnim knjigama, koje se u tom slučaju nasljeđuju kao izvanknjižno vlasništvo.“
Isto takvog je stava i Županijski sud u Bjelovaru, u odluci pod poslovnim brojem: Gž-1133/08-2, od 21. VII. 2008. Kojim je utvrđeno sljedeće: „Za ocjenu predstavlja li neka nekretnina ostavinu nije odlučno je li ta nekretnina u zemljišnoj knjizi upisana na ime ostavitelja kao vlasnika, već je odlučno da je ta nekretnina predstavljala njegovu imovinu u času smrti.“
Sličnu je odluku donio i Županijski sud u Varaždinu, Gž-511/09-2, od 29. IV. 2009. godine koji se doduše bavio kompleksnijim pitanjem, što kada niti prednik ostavitelja također nije bio upisan u zemljišnoj knjizi kao vlasnik. Sentenca odluke glasi: „Ako je nekretnina u rješenju o nasljeđivanju utvrđena kao izvanknjižno vlasništvo ostavitelja, a prednica ostavitelja također nije bila upisana u zemljišnoj knjizi kao vlasnica, onda se nasljednik može upisati u zemljišnu knjigu kao vlasnik samo ako pokrene pojedinačni ispravni postupak ili postupak pred parničnim sudom, ali ne i na temelju pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju.“
Nameće se zaključak da su i nekretnine u izvanknjižnom vlasništvu ostavinska imovina kada među nasljednicima nema spora o tome da je i ta imovina ostavinska imovina pokojnog.
Provodi li se ostavinski postupak kada ostavitelj nema imovine?
Ako prema podacima kojima sud raspolaže umrli nije ostavio ostavinu, ostavinski će sud rješenjem odlučiti da se ne provodi ostavinska rasprava.
Isto će tako sud postupiti i u slučaju ako je ostavitelj ostavio samo pokretnine i s njima izjednačena prava, nijedna od osoba pozvanih na nasljedstvo ne zahtijeva da se provede ostavinski postupak.
Kad u ostavinu ulaze i stvarna prava na nekretninama, postupit će se kao kad su iza ostavitelja ostale nekretnine, a kad postoje ostala prava – kao da su ostale pokretnine, dakle neće se provoditi ostavinski postupak.
Tko se smatra strankom u ostavinskom postupku?
Člankom 179. Zakona o nasljeđivanju (NN 33/15) propisano je da se strankom u smislu navedenog Zakona smatraju nasljednici i zapisovnici kao i druge osobe koje ostvaruju neko pravo iz ostavine. Tko se može smatrati nasljednikom već je ranije u članku objašnjeno, a sada se postavlja pitanje tko je zapisovnik, odnosno koje su to druge osobe koje ostvaruju prava iz ostavine.
Zakonom o nasljeđivanju je propisano da oporučitelj može oporukom ostaviti jedan ili više zapisa (legata), ovlašćujući njima neku osobu (zapisovnika, legatara) da od nasljednika ili druge osobe u čiju je korist oporučno raspolagao zahtijeva neko davanje, činjenje, trpljenje ili propuštanje njemu ili nekoj drugoj osobi. Primjerice, oporučitelj može oporukom odrediti da se neka stvar ili pravo ili dio ostavine ili cijela ostavina upotrijebi za postignuće neke dopuštene svrhe kao što je osnivanje zaklade.
Iako je naizgled nesporno tko je stranka u ostavinskom postupku, sudska je praksa iznjedrila niz različitih odluka budući da je čitav niz pitanja stavljen pred njih na rješavanje, a s obzirom da zakonske odredbe nisu uopće regulirale određena područja ili pak su to činila na kontradiktoran način.
Primjerice, ima li izvanbračno dijete položaj stranke u ostavinskom postupku samo je jedno od takvih pitanja. Županijski sud u Zagrebu, u odluci pod poslovnim brojem: Gž-2915/07-2, od 11. IX. 2007 utvrdio je da „stranka u ostavinskom postupku ne može biti osoba koja traži da se kao prethodno pitanje utvrdi da je dijete ostavitelja; utvrđivanje očinstva može biti predmet parničnog postupka u kojem će se o tome raspravljati kao o glavnom zahtjevu.“
Da li postoje prava davatelja uzdržavanja iz ostavine?
Još jedno od pitanja koje se pojavilo pred Županijskim sudom u Zagrebu bilo je ostvaruju li davatelj uzdržavanja neka prava iz ostavine?
Svoje pravo iz ugovora o doživotnom uzdržavanju žalitelji mogu ostvariti nezavisno od ostavinskog postupka, naravno, ovisno o opstojnosti ovog ugovora, pa je sud utvrdio da „davatelj uzdržavanja kao ugovorna strana u ugovoru o doživotnom uzdržavanju s ostaviteljem ne smatra se strankom, niti osobom koja ostvaruje neko pravo iz ostavine“
Isto tako, imaju li ovrhovoditelji iz ovrhe koja se vodila protiv ostavitelja u ostavinskom postupku status stranke?
Županijski sud u Rijeci, u odluci poslovni broj: Gž-363/03, od 17. IX. 2003. iznio je stajalište da su prava ovrhovoditelja utemeljena na drugoj pravnoj osnovi, dakle, ne na nasljeđivanju ostavitelja, već na postojećoj ovršnoj ispravi. Osobe koje smatraju da su im prava ugrožena donošenjem rješenja o nasljeđivanju mogu ih štititi mjerama osiguranja u postojećem ovršnom postupku, eventualno i tužbom u parničnom postupku i drugim mjerama osiguranja koje im stoje na raspolaganju, međutim, ne i pobijanjem zakonitog i pravilnog rješenja o nasljeđivanju za čije osporavanje zapravo nisu legitimirane.
Što je ostavinska rasprava i tko se sve poziva na ostavinsku raspravu?
Ostavinska rasprava je središnji dio ostavinskog postupka, a vodi se na jednom ili više ročišta koje zakazuje sud (odnosno javni bilježnik kao povjerenik suda).
Sud na ostavinsku raspravu poziva, kako to Zakon o nasljeđivanju (NN 33/15) navodi, “zainteresirane osobe”, a to su potencijalni nasljednici, zapisovnici, izvršitelj oporuke itd.
Ako je ostavitelj ostavio oporuku, o pokretanju ostavinskoga postupka sud će obavijestiti i na ročište pozvati i osobe koje bi po zakonu mogle polagati pravo na nasljedstvo.
Ako se ne zna ima li ostavitelj nasljednika, sud će oglasom pozvati osobe koje polažu pravo na nasljedstvo da se prijave u roku od šest mjeseci od objave oglasa u Narodnim novinama (napominjemo da se oglas objavljuje i na oglasnoj ploči suda).
Više o ostavinskoj raspravi možete pročitati ovdje.
O čemu se odlučuje na ostavinskoj raspravi?
Na ročištu za ostavinsku raspravu sud će raspraviti sva pitanja važna za donošenje odluke u ostavinskom postupku, a naročito glede prava na nasljedstvo, veličinu nasljednog dijela i prava na zapise.
Sud o pravima odlučuje, u pravilu, pošto je zainteresiranim osobama omogućio da daju potrebne izjave. Tijekom ostavinskog postupka zainteresirane osobe mogu davati izjave bez nazočnosti drugih zainteresiranih osoba, i nije potrebno da se u svakom slučaju tim osobama omogući da se očituju o izjavama drugih zainteresiranih osoba.
Laik si zasigurno sada postavlja pitanje kakve su to izjave? Riječ je o nasljedničkim izjavama koje je svatko ovlašten, ali nije dužan dati, a s obzirom da se nasljedno pravo stječe po sili zakona.
Za osobu koja nije dala izjavu o odricanju od nasljedstva smatra se da želi biti nasljednikom. Osoba koja je valjano dala izjavu da prihvaća nasljedstvo, ne može se više odreći nasljedstva. Ako nasljednik u nasljedničkoj izjavi ne izjavi odnosi li se njegova izjava na ono što mu pripada na temelju zakona, ili na temelju oporuke, ili kao nužni dio, smatra se da se izjava odnosi na nasljedstvo na bilo kojem temelju.
Sud neće zahtijevati nasljedničku izjavu ni od koga, ali nasljednik koji je želi dati može to učiniti usmeno pred ostavinskim sudom ili pred svakim drugim općinskim sudom, odnosno predajom ostavinskom sudu ovjerovljene isprave o tome. Prilikom davanja izjave o odricanju od nasljedstva nasljednik se može odreći nasljedstva samo u svoje ime, ili i u ime svojih potomaka, ali uvijek možete izjaviti da se odričete samo u svoje ime.
Rješenje o nasljeđivanju
Nakon završetka ostavinske rasprave sud donosi rješenje o nasljeđivanju, kojim utvrđuje tko je ostaviteljevom smrću postao njegov nasljednik i koja su prava time stekle druge osobe. Pravomoćnim je rješenjem utvrđeno što je u sastavu ostavine, tko je ostaviteljev nasljednik, koliki mu nasljedni dio pripada, je li mu nasljedno pravo ograničeno ili opterećeno i kako, postoje li kakva prava na zapise i koja, kao i koja su prava time stekle i druge osobe.
Ako u ostavinskom postupku svi nasljednici i zapisovnici sporazumno predlože diobu i način diobe, sud će i taj sporazum unijeti u rješenje o nasljeđivanju.
Rješenje o nasljeđivanju sud će dostaviti svim nasljednicima i zapisovnicima, kao i osobama koje su tijekom postupka istakle zahtjev za nasljedstvo. Pravomoćno rješenje sud će dostaviti nadležnom poreznom tijelu i nadležnom zemljišnoknjižnom sudu najkasnije u roku od 15 dana nakon isteka mjeseca u kojem je rješenje postalo pravomoćno.
U rješenju o nasljeđivanju sud će odrediti da se nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju provedu potrebni upisi u skladu s pravilima zemljišnoknjižnog prava.
Isto tako, postoji mogućnost da sud donese djelomično rješenje o nasljeđivanju koje se donosi kad je sastav ostavine samo djelomično nesporan.
Pravni lijekovi protiv rješenja o nasljeđivanju
Protiv rješenja prvostupanjskog suda dopuštena je žalba ako zakonom nije drukčije propisano, a podnosi se u roku od 15 dana od dostave prvostupanjskog rješenja. Rješenja protiv kojih je dopušten prigovor, odnosno žalba i rješenja drugostupanjskog suda moraju biti obrazložena.
Ako je rješenje o nasljeđivanju donio javni bilježnik kao povjerenik suda, prigovor na rješenje podnosite javnom bilježniku u roku od osam dana od dana dostave rješenja. Vaš prigovor bilježnik je dužan i to bez odgode (zajedno sa spisom) dostaviti nadležnom sudu.
O prigovoru potom odlučuje sudac koji može:
-odbaciti prigovor
-rješenje javnog bilježnika u cijelosti ili djelomično održati na snazi
-rješenje javnog bilježnika u cijelosti ili djelomično ukinuti
Protiv rješenja suda kojim je rješenje javnog bilježnika u cijelosti ili djelomično ukinuto nije dopuštena samostalna žalba. Rješenje o prigovoru dostavit će se strankama i javnom bilježniku.
Kako Vam odvjetnik može pomoći ako imate nejasnoće vezano za ostavinski postupak?
Niz nejasnoća može se pojaviti za stranku već i prije samog pokretanja ostavinskog postupka, ali i nakon njegovog okončanja. Primjerice imate saznanja da je oporučitelj sastavio oporuku pod prijetnjom ili primjenom sile, naznačeni ste kao izvršitelj oporuke i ne znate koje su vaše dužnosti i pripada li vam kakva nagrada. Ili je naknadno pronađena nekakva imovina koja nije bila obuhvaćena pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju….
Trebate li pravni savjet ili pravno mišljenje, pozivamo Vas da nam se obratite s povjerenjem.
