Nemate nasljednika te se pitate kome će nakon Vaše smrti pripasti Vaša imovina? U tom ste slučaju čuli da Vaša imovina može preći na općinu ili grad na čijem se području nalazi? Želite saznati nešto više o tome? U nastavku ovoga članka saznajte što je ošasna imovina i potražite odgovore na postavljena pitanja.
Što je ošasna imovina?
Ošasna imovina ili kaduktna imovina je ostavina koja nema nasljednika. Njezina pravna sudbina regulirana je Zakonom o naslijeđivanju (NN 48/03, 163/03, 127/13, 33/15, 14/19). Kod ošasne imovine smrću ostavitelja bez nasljednika, ostavina odnosno imovina ostavitelja prelazi na općinu ili grad na čijem se području nalazi, te oni na taj način dobivaju položaj kao da su ostaviteljevi nasljednici.
Ošasna imovina – što je s dugovima ostavitelja?
Najprije, valja istaknuti da se općina i grad ne mogu odreći nasljeđivanja ostavine bez obzira na visinu ostaviteljevih dugova. Oni tada moraju prihvatiti pravne posljedice koje za nasljednike nastaju u vezi s odgovornošću za ostaviteljeve dugove pa se zbog toga nalaze u specifičnom položaju. Općina odnosno grad odgovaraju za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine, cijelom svojom imovinom, jednako kako bi i odgovarali drugi nasljednici da su se prihvatili nasljedstva.
Međutim, s druge strane valja napomenuti da su se ranije u praksi često dešavalo da su pojedine općine odnosno gradovi na koje je prešla ošasna imovina došli u teži položaju od onoga u kojem su bili prije toga. To se događalo zato što su ostaviteljevi vjerovnici ostvarivali svoje tražbine na cjelokupnoj imovini općine, odnosno grada, a sve iz razloga jer je to puno jednostavnije nego da se provodi ovrha na nekim drugim predmetima ovrhe.
Što ako je općina odnosno grad nasljednik ošasne imovine?
Prilikom objave Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o nasljeđivanju koji je stupio na snagu 26. listopada 2013., osnovna novost su izmjene u vezi ošasne imovine, odnosno odgovornosti za ostaviteljeve dugove.
Kao što smo već naveli, iz zakona proizlazi da smrću ostavitelja koji nema nasljednika ostavina prelazi na općinu, odnosno grad, koji time dobivaju jednak položaj kao da su ostaviteljevi nasljednici. Oni se navedene ostavine ne mogu odreći. To znači da se općina, odnosno grad nalaze u specifičnom položaju jer moraju prihvatiti pravne posljedice koje za nasljednike nastaju u vezi odgovornosti za ostaviteljeve dugove. Dakle, općina odnosno grad odgovaraju za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine, cijelom svojom imovinom.
Međutim, kako bi se zaštitilo općine i gradove koji se ne mogu odreći nasljednog prava, donesena je dopuna članka 139. Zakona o nasljeđivanju kojom se propisuje da ostaviteljevi vjerovnici protiv općine odnosno grada mogu prisilno ostvariti tražbine samo na stvarima i pravima koja su dio ostavine.
Dodan je još i stavak 7. prema kojem se prethodno navedena odredba ne primjenjuje ako je stvar ili pravo koje je sastavni dio ostavine otuđeno prije podnošenja ovršnog prijedloga, odnosno prijedloga za osiguranje. Dakle, u tom bi se slučaju za ostvarenje tražbina ostaviteljevih vjerovnika prema općini, odnosno gradu primjenjivalo opće uređenje propisano pravilima ovršnog prava.
Kako općina može biti vlasnik ošasne imovine, ali ne i nasljednik?
Odgovornost za dugove nasljednika regulirao je Zakon o nasljeđivanju u ožujku 2003. godine.
Iz tog je zakona proizlazilo da je bila ograničena odgovornost za dugove ostavitelja na vrijednost naslijeđene imovine te je postoji mogućnost da vjerovnik ne može naplatiti svoj dug od nasljednika. Propisan je princip naplate duga ostavitelja koji se naplaćuje iz njegove imovine odnosno ostavine. To pravilo nastalo je kako bi se zaštitili nasljednici koji nasljeđivanjem opterećene imovine mogu doći u nepovoljniji položaj od onog da nisu naslijedili ništa.
Pravnu podlogu u Zakonu o nasljeđivanju može imati jedino stav da općina nije nasljednik te da ne odgovara za dugove ostavitelja. To proizlazi iz činjenice da je nasljednik fizička osoba koja se na svoj status nasljednika može pozivati isključivo krvnom, posvojiteljskom ili tazbinskom vezom s ostaviteljem po točno određenim načelima zakonskog nasljeđivanja ili na temelju oporuke.
Važno je napomenuti da općina ne može, a niti ne treba davati nasljedničku izjavu, odnosno onemogućena je odricanjem od naslijedstva. Dakle, ni po tom kriteriju ne može biti u položaju nasljednika. Isto tako, u slučaju ošasne imovine, Zakon o nasljeđivanju nije propisao obvezu bilo kakovog očitovanja općine.
Treba Vam odvjetnik za imovinsko pravne odnose ili pravni savjet, obratite nam se s povjerenjem.
