Što je fiducija i kako nastaje?
Postoji više načina na koje vjerovnici nastoje osigurati naplatu svog potraživanja. Jedna od opcija je putem stvarnopravnih instrumenta osiguranja plaćanja poznatijih kao hipoteka, zalog i fiducija.
Fiducija, kao pravni institut osiguranja potraživanja, omogućuje da dužnik prenese vlasništvo svoje stvari na vjerovnika radi osiguranja naplate njegove tražbine.
Ako dužnik po dospijeću ne bi ispunio tražbinu koju duguje vjerovniku, stvar bi trajno ostala u vlasništvu vjerovnika koju bi mogao zaplijenit kako bi naplatio svoje potraživanje.
Takvim prijenosom prava vlasništva dužnikove stvari na vjerovnika, dužnik je izložen većem riziku u odnosu na druge oblike osiguranja tražbina.
Fiducija se ostvaruje sklapanjem sporazuma vjerovnika i dužnika
Stoga je fiducijarni odnos dobrovoljni odnos u kojem dužnik može prema vlastitoj situaciji odlučiti hoće li pristati na to osiguranje ili neće.
Na taj način, fiducija se ostvaruje sklapanjem sporazuma o prijenosu prava vlasništva radi osiguranja namirenja tražbine između vjerovnika i dužnika kojim dužnik, radi osiguranja tražbine, prenosi na vjerovnika vlasništvo na nekoj svojoj stvari.
Sporazumom vjerovnik stječe svojstvo fiducijara te se obvezuje da će dužniku, ako mu po dospijeću ispuni tražbinu, vratiti stvar u vlasništvo. S druge strane, sklapanjem sporazuma dužnik stječe svojstvo fiducijanta te se obvezuje da će, ne ispuni li po dospijeću tražbinu fiducijaru, predati predmetnu stvar u posjed fiducijaru i trpjeti namirenje do iznosa tražbine koje se osigurava.
Fiducija može se sklopiti na ročištu pred sudom ili kod javnog bilježnika u formi javnobilježničkog akta ili solemnizirane privatne isprave.
Tko drži posjed stvari?
Iz sporazuma proizlazi da, iako je stvar prenesena fiducijaru u vlasništvo, ako stranke drukčije ne ugovore, stvar i dalje ostaje u posjedu fiducijanta koji je i dalje može koristiti, ali je dužan snositi sve troškove održavanja stvari.
Iako na taj način fiducijar ne izvršava pravo vlasništva na način na koji bi izvršavao da je stvar u njegovom neposrednom posjedu, svrha fiducije je da se poboljša pravni položaj vjerovnika koji da bi osigurao naplatu svoje tražbine, postaje vlasnik dužnikove stvari.
Kao trenutak stjecanja vlasništva uzima se upis prijenosa stvari u Upisnik ili drugu javnu knjigu (zemljišnu knjigu).
Važno je napomenuti da odnos fiducije kao instrumenta osiguranja vjerovnikove tražbine potječe još iz rimskog prava, a u hrvatskom pravnom sustavu uređen je odredbama Zakona o obveznim odnosima, Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima te Ovršnim zakonom (NN 112/2012).
Obveze fiducijanta i fiducijara
Sklopljenim fiducijarnim sporazumom vjerovnik može steći vlasništvo na pokretnoj ili nepokretnoj stvari dužnika sposobnoj za unovčenje, kao i na idealnom dijelu takve stvari, te na subjektivnom imovinskom pravu dužnika.
Time se fiducijarno vlasništvo može steći na svim stvarima sposobnim da budu objekt prava vlasništva i koje mogu biti predmet ovrhe. Najčešće fiducijant prenosi vlasništvo na nekretnini, te se takvo fiducijarno vlasništvo upisuje u zemljišne knjige.
S druge strane, fiducijarno vlasništvo na pokretnini upisuje se u Upisnik koji vodi posebna Služba za upisnike koja djeluje unutar Financijske agencije.
Prenosom vlasništva pokretnine, fiducijar postaje vlasnik stvari te ima pravnu vlast koju pravni poredak priznaje i jamči vlasniku pokretnine. Pripada mu pravo na posredan (samostalan) posjed, no ne neposredan posjed jer se pokretnina nalazi kod fiducijanta, osim ako ne postoji drukčiji sporazum između stranaka.
Tko snosi rizik slučajnog oštećenja ili propasti stvari
Fiducijant je dužan stvar koristiti obzirno, vodeći računa da se vrijednost stvari ne umanji više od onoga što je nužno zbog redovne uporabe.
Rizik slučajnog oštećenja ili propasti stvari snosi fiducijant, te u slučaju povrede obveze odgovara fiducijaru za nastalu štetu.
Po dospijeću, ako fiducijant ne namiri fiducijaru osiguranu tražbinu, fiducijar je ovlašten unovčiti stvar koja mu je prenesena u fiducijarno vlasništvo kako bi iz dobivene kupovnine namirio svoju tražbinu.
Prijenos vlasništva nekretnine na fiducijara
S druge strane, prijenos vlasništva nekretnine na fiducijara i obveze fiducijanata u većem se dijelu preklapaju sa prijenosom fiducijarnog prava vlasništva pokretnina.
Razlika je u tome da se prijenos prava vlasništva nekretnine upisuje u zemljišnu knjigu tako da se vlasništvo fiducijara upisuje kao prethodno uz istodobni upis prava vlasništva fiducijanta kao potonjeg, uz zabilježbu da je prijenos obavljen radi osiguranja određene tražbine vjerovnika, te izjavu fiducijanta o tome da je suglasan da se neposredno na temelju sporazuma može u zemljišnoj knjizi obaviti taj prijenos.
U tom slučaju, kao i kod fiducijarnog vlasništva na pokretnini, fiducijant ostaje u posjedu nekretnine koja je predmet fiducije, međutim, omogućeno mu je da, iako više nije vlasnik te nekretnine, bez pristanka fiducijanta, prenesenu nekretninu optereti hipotekom u korist nekog drugog vjerovnika.
Tada bi se hipoteka upisala u zemljišnu knjigu, te u slučaju izvansudske prodaje nekretnine iz iznosa dobivenog prodajom najprije bi se namirila tražbina fiducijarnog vjerovnika, a tek potom tražbina hipotekarnog vjerovnika.
Fiducija i naplata tražbine
Nakon dospjelosti tražbine, ukoliko dužnik istu ne ispuni, vjerovnik je ovlašten prodati (unovčiti) na stvar prenesenu njemu u vlasništvo.
Osim prodaje stvari koja je predmet fiducijarnog vlasništva i namirenje osigurane tražbine iz dobivene kupovnine, fiducijar ima mogućnost i da zadrži tu stvar u svojem bezuvjetnom vlasništvu.
Kod namirenja iz fiducijarno prenesenog prava riječ je o izvansudskom namirenju, unovčenje preko javnog bilježnika uz primjenu pravila o ovrsi.
Postupak se pokreće putem javnog bilježnika
Sukladno Ovršnom zakonu, nakon dospijeća tražbine, fiducijar može putem javnog bilježnika tražiti od fiducijanta da ga u roku od 30 dana obavijesti zahtijeva li da se prenesena stvar unovči preko javnog bilježnika, uz upozorenje o pravnim posljedicama neočitovanja.
U obavijesti fiducijant mora odrediti najnižu cijenu po kojoj se stvar može prodati, imenovati javnog bilježnika koji će obaviti prodaju te dati izjavu da će od iznosa dobivenog prodajom namiriti tražbinu fiducijanta. Ako primi obavijest od fiducijanta, fiducijar je dužan u roku od 15 dana ovlastiti javnog bilježnika da proda stvar.
Ako javni bilježnik ne uspije prodati stvar u roku od tri mjeseca, smatrat će se da je fiducijat postao punopravni vlasnik te stvari za cijenu koja odgovara iznosu osigurane tražbine s kamatama i toškovima te poreza.
Potvrdom javnog bilježnika da je postao punopravni vlasnik stvari, fiducijar je ovlašten tražiti ovrhu radi predaje stvari u neposredan posjed.
Prodaja nekretnine elektroničkom javnom dražbom
S druge strane, prodaja stvari, prvenstveno nekretnine obavlja se elektroničkom javnom dražbom.
Elektronička javna dražba počinje objavom poziva na sudjelovanje u elektroničkoj javnoj dražbi.
Poziv na sudjelovanje u elektroničkoj javnoj dražbi obvezno sadrži način i uvjete prodaje, datum i vrijeme početka i završetka elektroničke javne dražbe, vrijeme kada osobe zainteresirane za kupnju nekretnine mogu razgledati nekretninu, kao i druge potrebne podatke.
Poziv na sudjelovanje u elektroničkoj javnoj dražbi i potrebne isprave objavljuju se na mrežnim stranicama Agencije.
Od objavljivanja poziva na sudjelovanje u elektroničkoj dražbi na mrežnim stranicama Agencije do početka prikupljanja ponuda mora proteći najmanje 60 dana. Na temelju provedene dražbe, kad kupovnina bude položena, javni bilježnik će u ime fiducijara, u obliku javnobilježničkog akta, sklopiti s kupcem ugovor o prodaji.
U slučaju prodaje nekretnine, kupac je ovlašten u prigodi upisa svoga prava vlasništva u zemljišnim knjigama, ishoditi brisanje zabilježbe da je nekretnina na fiducijara bila prenesena radi osiguranja.
Razlika fiducije i hipoteke
Hipoteka, kao i fiducija je instrument kojim vjerovnik osigurava svoju tražbinu te time ojačava svoj položaj da bi se u slučaju nepodmirenja obveze mogao namiriti iz dužnikove imovine. Iako su na prvi pogled slični instituti, razlikuju se s obzirom na pravni položaj vjerovnika i dužnika.
Za razliku od fiducije, hipoteka je dobrovoljno založno pravo na stvari radi osiguranja vjerovnikove tražbine koje nastaje bez predaje stvari u posjed vjerovniku te bez prijenosa prava vlasništva te stvari na vjerovnika.
Ugovor o hipoteci
Ugovor o hipoteci je valjan jedino ako se sklopi u pisanom obliku u obliku privatne isprave na kojoj je javni bilježnik ovjerio potpise stranaka, a založno pravo se stječe uknjižbom hipoteke u zemljišnu knjigu.
Tradicionalno, hipoteka se veže uz založno pravo na nekretninama, no moguća je i na pokretninama na kojima se vlasništvo stječe upisom u javni upisnik.
Na temelju ugovora o hipoteci, vjerovnik osigurane tražbine u pravilu nema pravo na posjed, niti pravo ubirati plodove ili upotrebljavati založenu stvar.
Po dospijeću, ako dužnik ne ispuni tražbinu osiguranu hipotekom, vjerovnik može hipotekarnom tužbom zahtijevati sudsku prodaju založene stvari i u ovršnom se postupku namiriti iz vrijednosti ostvarene njezinom prodajom.
Vrijednost nekretnine u svakom slučaju mora biti viša od vrijednosti tražbine kako bi vjerovnik mogao očekivati namirenje u cjelosti. U pravilu, tražbina osigurana založnim pravom ima prednost pred dužnikovim vjerovnicima koji na stvari nemaju hipoteku, odnosno vjerovnicima koji su hipoteku na istoj stvari stekli poslije.
Osnovna razlika hipoteke između hipoteke i fiducije je u tome da je kod fiducije pozicija vjerovnika jača jer se na njega prenosi pravo vlasništva dužnikove stvari radi osiguranja naplate njegove tražbine čime se ubrzava postupak namirenja te tražbine, te se osniva isključivo kao dobrovoljno osiguranje. S druge strane, hipoteku je moguće osnovati i kao prisilnu na nekretnini. te kod hipoteke dužnik zadržava pravo vlasništva nad imovinom.
Spriječava li fiducija ovrhu?
Sklapanjem fiducijarnog sporazuma te upisom prava vlasništva fiducijara u zemljišne knjige, fiducijar je stekao pravo vlasništva kao prethodni vlasnik, dok je ovršenik kao fiducijant iz pravnog posla potonji vlasnik tj. mogući budući ovlaštenik prava vlasništva za slučaj prestanka osigurane tražbine.
Sve dok se ne ostvari uvjet prestanka osigurane tražbine, vlasnik nekretnine je fiducijar kao sadašnji vlasnik, dok je fiducijant tek mogući budui vlasnik.
Na temelju toga, fiducijarno vlasništvo treće osobe koje je upisano u zemljišnoj knjizi je pravo koje sprečava ovrhu na nekretnini radi ostvarenja novčane tražbine ovrhovoditelja prema ovršeniku kao potonjem vlasniku.
Zaključno, prednost uvođenja fiducije je da se poboljša pravni položaj vjerovnika u odnosu na dotadašnje dostupne instrumente osiguranja tražbine, poput hipoteke s ciljem da se olakša i ubrza postupak prisilnog namirenja vjerovnikove tražbine bez dugotrajnih sudskih i ovršnih postupaka. Zbog toga je takav instrument osiguranja tražbine učinkovit i koristan vjerovniku, ali i dužniku jer mu omogućava da i dalje koristi fiducijarnu stvar koja je prešla u vlasništvo vjerovnika.
Trebate li savjet odvjetnika, obratite nam se s povjerenjem.
